Pojedini često pitaju šta će Turska poduzeti na Balkanu ukoliko do rata u Bosni ponovo dođe? Da li će Bosnu prodati Rusiji i Srbiji ili će poduzeti nešto?
Na početku morate znati da je cilj turske politike na Balkanu mir i samo mir, turska politika nije usmjerena ni protiv jednog naroda niti bilo koje države Zapadnog Balkana.
Turska želi povezivanje autoputevima, izgradnju, fabrike, tržište dok ruski ciljevi su skroz suprotni, Rusija je spremna žrtvovati Srbiju i gurnuti je pod Zapadne sankcije, vidjeli smo to sa nedavnim dopremanjem S-400 u Srbiju.
S-400 u Srbiji koja je okružena sa svih strana nije ništa drugo nego rusko pokazivanje mišića Americi preko male Srbije.
S-400 u Srbiji
Kad dođemo do Turske i njenih veza sa Rusijom, pogledajte primjer Ukrajine. Dok je Ukrajina još uvijek u ratu sa Rusijom, Turska snabdijeva Ukrajinu najmodernijim naoružanjem.
Turska to čini kao odgovor na ono što Rusija čini u Siriji podržavajući Asadov režim protiv turskih interesa.
U Libiji turska i ruska vojska su u direktnom ratu i ubijaju se međusobno iako se vrlo malo piše o tome. U Rusiju su stigle na desetine posmtrnih sanduka ruskih plaćenika iz Libije.
Istovremeno su ruskim sistemima oborene turske bespilotne letjelice u Libiji, uopšte nije tajna da Rusija I Turska u Libiji ratuju na suprotnim stranama.
Evropa i Rusija trenutno imaju zajedničke interese na Balkanu, neutralisati uticaj SAD-a, zaustaviti širenje turskog uticaja.
Problem leži u tome što je Turska politika na Balkanu nije dobrodošla ni kod jedne velike sile, dok su uz Rusiju, Francuska, Hrvatska, Srbija i druge države! Turska je trenutno usamljena, ali to opet ne znači da ne bi pomogla Bosni u ratnim okolnostima.
Otprilike situacija bi izgledala kao u Libiji, Turska na jednoj strani uz libijsku vladu, velike sile na drugoj tj. pučističkoj halife Haftara.
Ne radi se o volji Turske da pomogne, ona sigurno postoji i uvijek je postojala, čak i u posljednjem ratu je u tajnosti stizalo naoružanje iz Turske i pomoć.
To je potvrdio i sam tadašnji predsjednik rahmetli Alija Izetbegović riječima kako je Erbakan u tajnosti slao naoružanje.
Požar koje pojedine države poput Rusije na Balkanu izazivaju nije jednostavno i lako zaustaviti, vidjeli smo rusko djelovanje u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji, Kosovu ali glavni dio vezan je za Bosnu.
Dok Rusija organizuje anti-državne operacije u ovim državama, Francuska je krenula putem blokiranja ovih država u pristupanju NATO savezu i Evropskoj uniji.
Nedavno se takvo nešto moglo vidjeti u slučaju Sjeverne Makedonije i Albanije, gdje je Francuska stavila Veto na početak pregovora o pristupanju sa ove dvije države.
U slučaju Bosne svi pokazatelji pokazuju da će i Hrvatska sa Francuskom nastojati blokirati pristupanje NATO savezu i EU.
Upravo zbog toga što ne žele države Zapadnog Balkana u EU i NATO-u, ali da bi ih izvukle iz sfere uticaja SAD-a i spriječile širenje turskog uticaja, evropske države i Rusija imaju plan.
Karta velika Srbije iz 1915.godine nastala u Londonu
Velika Srbija ili Jugoslavija je stara ideja nastala još davne 1915. godine u Londonu, britanski novinar Nil Klark to najbolje opisuje ovim riječima:
„Jugoslavija je postigla velike uspjehe u područjima kulture, sporta, umjetnosti, obrazovanja i ljudskog razvoja. Njeno uništenje bilo je tragedija ne samo za ljude na Balkanu nego za cijelo čovječanstvo“, piše Klark.
“Danas umjesto jake jugoslovenske države imamo niz malih, ekonomski slabih država na Balkanu, što odgovara imperijalnim težnjama Amerike. Jedini način da se problemi na Balkanu riješe je povratak u prošlost. To bi se moglo ostvariti putem postupne rekonstrukcije jugoslovenske federacije, koja bi s Albanijom „potpisala ugovor o prijateljstvu“, a možda joj i ponudila priključivanje.” – Zaključuje ruski Sputnik.
„Jugoslavija je imala smisla u 20. vijeku, a ima smisla i danas“, zaključuje Nil Klark u komentaru.
U prevodu Evropa i Rusija smatraju kako će ukoliko stvore neku novu Jugoslaviju na čelu sa Beogradom, neutralisati uticaj SAD-a I istovremeno spriječiti širenje uticaja Turske.
Pojedinci u Bosni danas smatraju kako je NATO garancija opstanka Bosne i na to se često oslanjaju, ali ponovo pogledajte slučaj Ukrajine.
Raspadom Sovjetskog Saveza 1991. godine, neovisna Ukrajina je posjedovala treći po snazi nuklearni arsenal na svijetu. Ukrajinski nuklearni arsenal tada je bio veći od arsenala Velike Britanije, Francuske i Kine zajedno. U martu 1994. Ukrajina je zbog vlastite i međunarodne sigurnosti donijela odluku da sama do 1996.godine postane ne-nuklearna sila.
Posljednjih 1.900 ukrajinskih nuklearnih bojevih glava poslano je 1996. u Rusiju na reciklažu, a Ukrajina je zauvrat međunarodnim sporazumom dobila jamstvo Rusije, SAD-a i ostalih nuklearnih sila o poštivanju njezinog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
Ruska vojska na okupiranom Krimu koji pripada Ukrajini
Danas kada su Zapadne sile izdale Ukrajinu prepustivši Rusiji Krim, najbolje pokazuje koliko možete vjerovati međunarodnom pravu, međunarodnim garancijama i silama.
Na međunarodnom terenu danas “Prava” imate onoliko koliko ste snažni, ukoliko nemate čim da zaprijetite, u slučaju države to je vojna sila, ekonomske sankcije i drugo, vaše pravo postaje bezvrijedno.
Ukoliko sumnjate u ovu tvrdnju, ponovo razmislite! Pravo i zakoni su na strani Ukrajine i danas u svakom pogledu, ali to je bezvrijedno jer nema snagu na terenu da se suprostavi Rusiji.
Sami opstanak NATO-a u Evropi danas je upitan, sjetite se izjave američkog predsjednika Trumpa kako će SAD napustiti NATO i izjave francuskog predsjednika Makrona, kako je NATO na “samrti”.
Nažalost, živimo u vremenu i na prostoru gdje vlada pravo jačeg i snažnijeg, nemamo drugog izbora kao muslimani Bosne, Balkana, Turske i svijeta nego da osnažimo i uzdignemo se!
Autor: Tarık BaşTürk
