Projekat razvoja domaće krstareće rakete “Gezgin” je među projektima od najveće strateške važnosti za razvoj sposobnosti dalekometnih-preciznih udara turske vojske
Nezaobilazni princip pomorske strategije je utjecaj na događaje na kopnu kroz obavljanje aktivnosti na moru. Iz tog razloga, sposobnost napada sa mora na strateške ciljeve smještene duboko unutar kopna smatra se kritičnom sposobnošću.
Kada je riječ o raketama dugog dometa, većina pomisli na balističke projektile kakve posjeduje Rusija, Kina, Iran, Sjeverna Koreja i druge države, ali ne radi se o tome.
Balističke raketa nisu više tako nezaustavljiva i napredna tehnologija današnjice. Turska već decenijama unazad priželjkuje da dođe u posjed i razvije dalekometne rakete, kao glavni budući odvraćajući faktor za regionalne i globalne rivale.
Ukoliko bi tražili ekvivalentan projekat u svijetu koji je najsličniji projektu dalekometne krstareće rakete Gezgin, onda je to američka krstareća raketa Tomahawk.
Turska vojska trenutno u svome inventaru posjeduje tri različite vrste krstarećih raketa. Radi se o izraelskim Popeye, američim AGM-84e SLAM, i kao najnaprednijoj, krstarećoj raketi SOM turske proizvodnje.
Američka krstareća raketa AGM-84e slam
Zahvaljujući navedenim krstarećim raketama, turska vojska posjeduje sposobnost precizih udara nad metama u dometima do 300 kilometara, međutim, to se pokazalo nedovoljnim.
Turska već decenijama nastoji doći u posjed krstarećih raketa dometa preko 1000 kilometara, koje mogu da nose bojevu glavu težine preko 1000 kilograma.
Zašto su Gezgin krstareće rakete od strateške važnosti za tursku vojsku?
Krstareće rakete koje trenutačno posjeduje turska vojska imaju ograničen domet i nosivost bojeve glave. Razlog za tako malu nosivost i domet je taj, što su ove krstareće rakete razvijene isključivo za borbene avione, čija je nosivost korisnog tereta vrlo ograničena.
Iz ovog razloga težina bojevih glava navedenih krstarećih raketa gotovo da ne prelazi 500 kilograma, što im istovremeno ograničava i domet leta.
Ukoliko kao američka vojska želite posjedovati mogućnosti da sa velike udaljenosti precizno gađate mete na hiljadama kilometara udaljenosti, onda morate posjedovati krstareće rakete dugog dometa, poput američke Tomahawk.
Fotografija: Američka mornarica i ministarstvo odbrane
Radi se o jako naprednoj tehnologiji, koja se razlikuje od ostatka navođenih raketa.
Krstareće rakete, poput američke Tomahawk na „podmukao“ način prilaze strateški važnoj meti, duboko unutar neprijateljskog teritorija, na takav način da ih neprijateljska protuzračna odbrana ne može na vrijeme otkriti.
Glavna razlika u odnosu na balističke rakete je velika mogućnost manevra i mogućnost korekcije letne putanje, dok balističke rakete uglavnom imaju vrlo ograničene mogućnosti korekcije putanje leta, i lete vrlo visoko, tako da ih neprijateljski radari mogu vrlo lako otkriti što ozbiljno povećava mogućnosti presretanja od strane protivbalističkih sistema.
Međutim, ovo nije slučaj sa naprednim krstarećim raketama.
Krstareće rakete su jako „pametne“, one lete svega nekoliko metara iznad površine tla, precizno prateći konfiguraciju terena na osnovu ugrađenih senzora i satelitske korekcije.
Zbog toga imaju mogućnost da lete između visokih zgrada, riječnih dolina, brda i planina, što u potpunosti onemogućava neprijateljske radare da ih zapaze i otkriju na vrijeme.
Hronologija razvoja Gezgin krstareće rakete u Turskoj
Iako je priča o projektu Gezgin došla u javnost nekoliko godina unazad, turske kompanije na razvoju domaćih krstarećih raketa rade unazad 30 godina.
Borbeni avion F-16 opremljen sa krstarećom raketom SOM, turske proizvodnje
Turske kompanije su do danas napravile nekoliko različitih vrsta navođenih balističkih raketa. Kasnije, nakon stečenog iskustva u razvoju raketne tehnologije je razvijena krstareća raketa SOM i protubrodska raketa ATMACA, kao naredna stepenica u razvoju raketnog naoružanja.
Iako je Turska stekla iskustvo u proizvodnji raketnih sistema, još uvijek nije uspjela razviti motor za dalekometne krstareće rakete. Stoga joj je bila potrebna saradnja na zajedničkom razvoju i proizvodnji. Ukrajina ima dovoljno znanja i iskustva u proizvodnji avionskih i raketnih motora. Odnosi između dvije zemlje dostigli su izvanredan nivo posljednjih godina. Turska ne priznaje aneksiju Krima od Rusije, a Ukrajina je od Turske kupila naoružane bespilotne letjelice Bayraktar TB-2.
Prema novinskoj agenciji Defense Express, Ukrajina će isporučiti napredne raketne motore za turske krstareće rakete Gezgin, kako bi ostvarile sposobnost dubokog udara unutar neprijateljskog teritorija, kao opipljiv produkt odbrambene saradnje.
Već su potpisani ugovori između ukrajinskog proizvođača motora Ivchenko-Progress i nekoliko dobavljača za dijelove motora AI-35, za koje se očekuje da će se koristiti u novoj turskoj krstarećoj raketi, izvijestili su prošle godine Ukrajinski mediji.
Ivchenko-Progress je kompanija koja se već 60 godina bavi dizajnom i razvojem tehnologije motora za pogon aviona i različitih tipova letjelica.
Nasljednik je Sovjetske raketne tehnologije, stoga ne čudi činjenica da je Turska upravo sa Ukrajinom odlučila ući u ovaj vid saradnje.
Turski cilj je proizvesti krstareću raketu poput američke Tomahawk, sa dometom većim od 1000 kilometara, čemu Turska teži još od Zaljevskog rata.
Pretpostavke su da će težina bojeve glave Gezgin rakete iznositi najmanje 600-700 kg, za prvu blok varijantu, što znači da borbeni avioni neće moći nositi ove rakete.
Može se zaključiti kako se Gezgin pravi za kopnene snage i mornaricu (SLCM), uključujući i nove podmornice klase Reis.
Prikaz: Lansiranje dalekometnih krstarećih raketa sa podmornice
Pored toga, velika je vjerovatnoća da će Gezgin biti subsonična raketa kada je u pitanju brzina. Razlog za ovo je cilj da se postigne velika mogućnost manevra.
U svijetu postoje još supersonične i hipersonične rakete, međutim, njihova mogućnost manevra biva ograničena njihovom velikom brzinom.
Njihove mogućnosti na kopnu su ograničene, jer nisu predviđene niti imaju mogućnost da se „provlače“ kroz brojne geografske i fizičke prepreke.
Najbolji argument i primjer za ovu tvrdnju je rusko-indijska supersonična krstareća raketa Brahmos, čija je prvenstvena namjena dejstvovanje po neprijateljskim mornaricama.
Brahmos ima ograničene mogućnosti manevra, te se generalno koristi na moru, kao terenu sa malo ili nimalo geografskih prepreka.
Kada je u riječ o navođenje Gezgin rakete, pretpostavke su da će se koristiti inercijalna i satelitska navigacija, uz sistem praćenja konture terena sa podudaranjem detalja (TERCOM).
Prvi zvanični testovi dalekometne krstareće rakete
Nakon brojnih uspješno okončanih projekata poput krstarećih raketa SOM i Atmaca, taktičkih balističkih raketa Bora Khan i drugih, može se reći kako se Turska nalazi na visokom nivou raketne tehnologije.
Iako je raketni motor glavni problem za Tursku, pored nabavke ukrajinskog motora AI-35, turska kompanija Kale Arge proizvela je i uspješno testirala prvi domaći motor KTJ-3200 za krstareće rakete SOM.
[custom-related-posts title=”Pročitajte još” none_text=”None found” order_by=”title” order=”ASC”]
Ovaj motor ne posjeduje dovoljnu snagu i nosivost za krstareće rakete Gezgin, ali radi se o jako dobroj osnovi za dalji razvoj snažnijeg motora.
Uzimajući sve navedeno u obzir, pretpostavka je da ćemo u narednoj godini ili najdalje dvije svjedočiti prvim testovima krstareće rakete Gezgin.
Autor:F.T
