Razvoj turske krstareće rakete dugog dometa Gezgin – preko 1500 kilometara

Podmornica HMS Astute lansira Tomahawk krstareću raketu

Projekat razvoja domaćih krstarećih raketa Gezgin je najozbiljniji, najveći i među projektima od najveće strateške važnosti za tursku vojsku

Kada spomenemo rakete dugog dometa, većina ljudi pomisli na balističke rakete kakve posjeduje Rusija, Kina, Iran, Sjeverna Koreja i drugi, međutim ovdje se ne radi o tome.

Balističke raketa nisu više tako napredna tehnologija današnjice. Ukoliko bi tražili sličan projekat u svijetu koji je najbliži turskom projektu Gezgin, onda je to američka krstareća raketa Tomahawk.

Turska vojska trenutno u svome inventaru posjeduje tri različite vrste krstarećih raketa, radi se o izraelskim Popeye, američim AGM-84e slam, i krstarećoj raketi SOM domaće proizvodnje.

Američka krstareća raketa AGM-84e slam

Zahvaljujući navedenim krstarećim raketama, turska vojska ima mogućnosti gađanja meta u dometu 300 kilometara, međutim to se pokazalo nedovoljnim.

Turska već decenijama nastoji doći u posjed krstarećih raketa dometa preko 500 kilometara, koje mogu da nose bojevu glavu težine preko 1000kg.

Zašto su Gezgin krstareće rakete od strateške važnosti za tursku vojsku? Šta je tako posebno kada je riječ o ovom tipu naoružanja?

Krstareće rakete koje trenutačno posjeduje turska vojska imaju ograničen domet i nosivost bojeve glave. Razlog za tako malu nosivost i domet je taj što se navedene krstareće rakete koriste na borbenim avionima, čija je nosivost korisnog tereta vrlo ograničena.

Iz ovog razloga težina bojevih glava navedenih krstarećih raketa gotovo da ne prelazi 500 kilograma, što im istovremeno ograničava i domet leta.

Ukoliko kao američka vojska želite posjedovati mogućnosti da sa velike udaljenosti precizno gađate mete na hiljadama kilometara udaljenosti, onda morate posjedovati krstareće rakete dugog dometa, poput američke Tomahawk.

Radi se o jako naprednoj tehnologiji, koja se razlikuje od ostatka navođenih raketa.

Krstareće rakete, poput američke Tomahawk i buduće rakete Gezgin, na „podmukao“ način prilaze meti hiljadama kilometara duboko unutar neprijateljskog teritorija, na taj način da ih neprijateljska protuzračna odbrana gotovo i ne može zapaziti.

Glavna razlika u odnosu na balističke rakete je velika mogućnost manevra i mijenanja putanje leta, dok navođene balističke rakete uglavnom imaju vrlo ograničene mogućnosti korekcije letne putanje.

Balističke rakete lete na visokim visinama i imaju predvidljivu putanju leta, što omogućava da na vrijeme budu otkrivene i ozbiljno povećava mogućnosti presretanja od strane sistema protuzračne odbrane. Međutim, ovo nije slučaj sa naprednim krstarećim raketama.

Krstareće rakete su jako „pametne“, one lete svega nekoliko metara iznad površine tla, precizno prateći konfiguraciju terena na osnovu ugrađenih senzora i satelitske korekcije.

Zbog toga imaju mogućnost da lete između visokih zgrada, riječnih dolina, brda i planina, što gotovo u potpunosti onemogućava neprijateljske radare da ih zapaze i detektuju na vrijeme.

Hronologija razvoja Gezgin krstareće rakete u Turskoj

Iako je priča o projektu Gezgin došla u javnost nekoliko godina unazad, turske kompanije na razvoju domaćih krstarećih raketa rade unazad 30 godina.

F-16 opremljen sa krstarećom raketom SOM

Turske kompanije su do danas napravile nekoliko različitih vrsta navođenih balističkih raketa. Kasnije, nakon stećenog iskustva u razvoju raketne tehnologije je došla krstareća raketa SOM i protubrodska raketa ATMACA, kao naredna stepenica u razvoju ove kategorije naoružanja.

Trenutačno o projektu Gezgin ne postoje detaljno objavljene specifikacije buduće rakete, niti će vjerovatno biti objavljene sve do prvih testova, kada projekat bude u finalnoj fazi.

Ali uprkos tome, gotovo sa sigurnošću možemo reći kako je turski cilj proizvesti krstareću raketu poput američke Tomahawk, čemu Turska teži još od Zaljevskog rata.

Pretpostavke su da će težina bojeve glave kod Gezgin rakete iznositi najmanje 600-700 kg, za blok 1 verziju, što automatski znači da borbeni avioni u turskom inventaru neće moći nositi ove rakete. Može se zaključiti kako se Gezgin pravi za kopnene snage i mornaricu, uključujući vjerovatno i nove podmornice klase Reis.

Pored toga, velika je vjerovatnoća da će Gezgin biti subsonična raketa kada je u pitanju brzina. Razlog za ovo je cilj da se postigne velika mogućnost manevra.

U svijetu postoje još supersonične i hipersonične rakete, međutim, njihova mogućnost manevra biva ograničena njihovom velikom brzinom.

Njihove mogućnosti na kopnu su ograničene, jer nisu predviđene niti imaju mogućnost da se „provlače“ kroz brojne geografske i fizičke prepreke.

Najbolji argument i primjer za ovu tvrdnju je rusko-indijska supersonična krstareća raketa Brahmos, čija je prvenstvena namjena dejstvovanje po neprijateljskim mornaricama.

Brahmos ima ograničene mogućnosti manevra te se generalno koristi na moru, kao terenu sa malo ili nimalo geografskih prepreka.

Kada je u pitanju navođenje Gezgin rakete, pretpostavke su da će se koristiti inercijalna i satelitska navigacija, uz sistem praćenja konture terena sa podudaranjem detalja (TERCOM).

U kojoj fazi razvoja se nalazi projekat Gezgin? Kada možemo očekivati prve zvanične testove krstareće rakete?

Nakon brojnih uspješno završenih projekata poput SOM, Atmaca, Bora Khan i drugih, možemo reći kako se Turska nalazi na visokom nivou raketne tehnologije, dovoljnom da u bliskom vremenskom okviru izvede prve testove Gezgin krstareće rakete.

Međutim uvijek postoji ono “ali“. Gdje leži glavni problem? Kao i obično glavni problem za turske kompanije je pogonski motor za krstareću raketu dugog dometa.

Ali nije sve tako crno, turska kompanija Kale Arge proizvela je i uspješno testirala prvi domaći motor KTJ-3200 za krstareće rakete SOM.

Naravno ovaj motor nema dovoljnu snagu i nosivost, tako da direktno ne može biti iskorišten u projektu Gezgin međutim, radi se o jako dobroj osnovi za dalji razvoj snažnijeg motora.

Ali prema najnovijim informacijama, potpisani su ugovori između ukrajinskog proizvođača motora Ivchenko-Progress i nekoliko dobavljača za dijelove motora AI-35, za koji se očekuje da će se koristiti u novoj turskoj krstarećoj raketi.

Ivchenko-Progress je kompanija koja se već 60 godina bavi dizajnom i razvojem tehnologije motora za pogon aviona i različitih tipova letjelica. Nasljednik je Sovjetske tehnologije, stoga ne čudi činjenica da je Turska upravo sa Ukrajinom odlučila ući u ovaj vid saradnje.

Uzimajući sve navedeno u obzir, pretpostavka je da ćemo u narednoj godini ili najdalje dvije svjedočiti prvim testovima krstareće rakete Gezgin.

Autor:F.T

Podijelite:
x