Nestabilnost u široj regiji Bliskog istoka, posebno Libiji, i želja za širenjem političkih i ekonomskih veza, zbližili su Alžir i Tursku
Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu pozdravio je svog alžirskog kolegu, Sabrija Boukadouma, u Ankari ranije ove sedmice kao “mog brata”, što je pokazatelj toplih odnosa između dvije strane.
Produbljivanje odnosa između dvije zemlje i dalje je relativno nova pojava.
“Sporazum o prijateljstvu i saradnji” potpisan 2006. godine u Alžiru sa trenutnom turskom vladom AK stranke, predstavlja jedan od prvih pokušaja Ankare da rekalibrira svoje odnose sa Zapadom i Jugom.
“U prošlosti se Turska više fokusirala na odnose sa Zapadom,” kaže profesor Ismail Numan Telci, sa Odjela za međunarodne odnose Univerziteta Sakarya.
Preokret koji je Ankara napravila u svom neposrednom susjedstvu, posebno na Bliskom istoku, može se opisati kao “promjena paradigme” u turskom vanjskopolitičkom smjeru “, rekao je Telci.
Kako je Turska proširivala odnose s Marokom, Tunisom i Libijom, “posebna pažnja posvećena je Alžiru”, dodaje Telci.
Jačenje odnosa i povratak Turske u Afriku
Godine 2013. tadašnjeg turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana pratilo je 200 poslovnih ljudi na turneji po Alžiru, Maroku i Tunisu u želji za unapređenjem odnosa.
To je također bio pokazatelj rastućeg samopouzdanja Turske da može uskladiti odnose sa svojim historijskim i nekada zapostavljenim susjedima i stvoriti šanse za obostrani dobitak.
Od tada su se dogodile tri dodatne Erdoganove državne posjete, a kao posljednja u januaru 2020. godine, nakon odlaska alžirskog predsjednika Abdelaziza Bouteflikea, koji je odstupio sa vlasti jer je bio prisiljen dati ostavku u aprilu 2019. godine.
Novi alžirski predsjednik Abdelmadjid Tebboune, star 74 godine, bio je uključen u odnose sa Turskom već duže vrijeme, i smatra se insajderom koji je osigurao određeni kontinuitet rastućih odnosa između dvije države.
Kada je u augustu Tebboune zatražio povratak vojnog bjegunca, koji je otkrio stroge tajne podatke i pobjegao u Tursku, telefonski poziv dvojice lidera rezultirao je brzim rješavanjem slučaja.
Rastuća ekonomska i vojna moć Turske u posljednje dvije decenije revidirala je i političke proračune u Alžiru, kaže Telci.
S smanjenjem regionalnog uticaja Francuske, Alžir također nastoji diverzificirati svoje međunarodne odnose, dodao je Telci. Ovo se sve više održava u rastućim ekonomskim odnosima dviju zemalja.
Turske investicije u Alžir porasle su na više od 3,5 milijardi dolara posljednjih godina. Zahvaljujući turskoj stručnosti u izgradnji i dobro razvijenom proizvodnom sektoru, postoje obostrane mogućnosti za obje strane.
“Jedan od glavnih razloga usporenog tempa Alžira u modernizaciji, liberalizaciji i razvoju”, dijelom se može pripisati naslijeđu francuskog kolonijalizma, kaže Telci.
“S tim u vezi, alžirsko vodstvo Tursku smatra strateškim partnerom od kojeg mogu imati koristi, na osnovu iskustva Ankare. Alžir smatra da bi snažno savezništvo s Turskom pomoglo vladi da pojača svoj ekonomski potencijal”, dodao je Telci.
Ankara na situaciju gleda slično, jer obje strane sada rade na Tursko-Alžirskom vijeću za saradnju na visokom nivou, koje bi doprinosilo sve učestalijim bilateralnim i ministarskim sastancima.
Društvene i političke prilike: Kako će Francuska reagovati na zbližavanje dvije države?
Međutim, mogli bi se pojaviti problemi u produbljivanju odnosa između dvije strane, upozorava Telci.
U prošlosti, Pariz je uživao privilegiran odnos s Alžirom, uprkos stotinama hiljada Alžiraca koji su ubijeni u ratu za nezavisnost te zemlje.
Francuska, koja je prema Turskoj unutar Libije i istočnog Mediterana zauzela agresivan pristup, teško da će “podržati produbljivanje odnosa između Ankare i Alžira”, a možda čak i “snažni Alžir smatra prijetnjom za svoju regionalnu politiku”, kaže Telci.
Sve veće partnerstvo između Alžira i Turske također se pripisuje zajedničkoj historiji koja seže od Osmanskog razdoblja, na što je Erdogan aludirao u prošlosti.
Alžir je postao protektorat Osmanskog carstva kao rezultat pomorskog prodora Osmanskog admirala Barbarosa Hayreddin-paše, kada je Alžir obećao vjernost Osmanskoj državi. Pored toga, između 1519. do 1830. godine, Alžir se smatrao dijelom Osmanskog područja, koje su Francuzi napali i kolonizirali.
Brzim povratkom u današnjicu, dvije zemlje pokušavaju stvoriti odnos primjeren 21.stoljeću, a nedavne društvene i političke promjene u Alžiru mogle bi imati pozitivan uticaj na odnose dvije zemalje.
Alžirski pokret Hirak, koji je rezultirao povlačenjem predsjednika Bouteflikea, koji je izazvao proteste širom zemlje, nisu umanjili samopouzdanje Turske u pogledu produbljivanja odnosa s tom zemljom.
Prosvjednici pokreta Hirak, kaže Abdennour Toumi, istraživač Centra za bliskoistočne studije, pozitivno gledaju na odnose sa Turskom, gledajući je kao primjer koji vrijedi preslikati u vlastitoj zemlji.
Više od 70 posto alžirskog stanovništva mlađe je od 30 godina, ali mali broj njih je osjetio koristi od ogromnog naftnog i plinskog bogatstva u zemlji, a neki su daleko od zadovoljnih sa novom vladom Tebbounea.
Osim što alžirsko društvo nastoji nacrtati novi put naprijed, geopolitički položaj zemlje daleko je od izvjesnog. Uz stalnu pobunu u Maliju i građanski rat u Libiji, “tursko-alžirsko zbližavanje je prilika”, kaže Toumi.
Alžir je dugo vremena unutar Libije izbjegavao igrati zvaničnu ulogu, preferirajući djelovanje iz pozadine. Međutim, postoje naznake kako nova vlada želi zauzeti aktivniji pristup u Libiji, koji također naginje prema stavovima Turske.
“Danas obje države imaju udio u Libiji, Alžir je stjeran u kut u smislu svoje nacionalne sigurnosti, jer mora štititi svoje granice, a to je u posljednje vrijeme prošireno ne samo na istočnoj, već i na južnoj granici.”
Slično tome, Turskoj je potreban jak i stabilan regionalni saveznik poput Alžira, to je scenarij koji čini “Francusku i neke arapske zemlje, koje su uključene u Libiji vrlo nervoznim”, dodao je Toumi.
Tekst je preuzet i prilagođen od strane urednika stranice. Izvor: TRT World
