Povežite se sa nama

Hi, what are you looking for?

Analize i mišljenja

Putinova strategija protiv Turske: Ko su admirali Makarov i Grigorovich?

Posljednjih godina cijeli svijet je svjedočio zbližavanju između Turske i Rusije, saradnja ove dvije države vidjela se i na vojnom i ekonomskom polju, ali šta se promijenilo posljednjih mjeseci?

Jednaka situacija događa se i sa zapadnim-NATO partnerima, posebno sa SAD-om.

Početkom sirijske krize, Turska je zastupala iste stavove kao i Zapad koji je zvanično nastojao da svrgne Asada sa vlasti ili se to bar tako činilo.

Kasnije uvidjevši stvarne ciljeve zapadnih država o namjerama da upostave PKK državu na sjeveru Sirije, Turska se razišla od zapadnih država.

Turski analitičari počeli su govoriti o tome kako je sirijska kriza samo “Paravan“ za skrivene ciljeve zapadnih država, čiji je finalni cilj okupirati energetske izvore u istočnom Mediteranu.

Sirijski scenarij već je viđen na sjeveru Iraka gdje je uspostavljena kurdska autonomna pokrajina, u realnosti danas je Irak podijeljena država kao i Sirija.

Turska je posebno nakon pokušaja vojnog udara uvidjela kako sirijsko pitanje neće moći riješiti u saradnji sa zapadnim državama i tu je došlo do naglog zaokreta saradnje sa Rusijom.

Povlačenjem SAD-a iz Sirije, isplivala je ruska imperijalistička politika

U posljednje vrijeme Sirija nije jedino mjesto gdje su Rusija i Turska došle u direktni sukob, isto važi i za Libiju.

Posljednjih mjeseci Rusija je optužila Tursku kako nije provela dogovor iz Sočija, kako nije razoružala radikalne grupe i omogućila nesmetano korištenje autoputa M5.

Rusija iako je potpisala sporazum o uspostavljajnju zone deeskalacije, u navedenoj zoni do danas je nastradalo preko 1800 civila uslijed bombardovanja ruskih aviona.

Rusija je i nakon potpisivanja sporazuma nastavila da bombarduje proviniciju Idlib i tim je u početku prekršila potpisano primirje.

Rusija je to činila pod izgovorom samoodbrane od napada radikalnih grupa ali sve to podsjeća na izraelsko bombardovanje Palestine i otimanje teritorija, s ciljem naseljavanja jevrejske ili u ovom slučaju šitske populacije.

Slična situacija je i u Libiji, gdje ruska vojska u tajnosti djeluje iako prema zvaničnim podacima u Libiji djeluje samo plaćenička grupa Wagner, što je laž.

Najveći problem za ruske imperijalističke planove je libijska i sirijska populacija

Ruski najveći problem je taj što ni u Libiji niti u Sirija stanovništvo većinski ne podržava niti Asada niti Haftara.

Pogledajte situaciju u Siriji, ukoliko bi se izbjeglice iz Turske i okolnih država vratile u Siriju, ako uz ovo dodamo još Sirijce koji su raseljeni unutar Sirije kao Idlib i drugi pokrajine koje drži Turska vojska, Asad ne bi imao nikakve šanse da pobijedi na narednim predsjedničkim izborima.

Govorim o cifri prbiližnoj 10 miliona ljudi ili više sirijskih izbjeglica.

U Libiji je situacija identična, iako teritorijalno drže daleko manju površinu nego Haftar, na teritoriji vlade u Tripoliju nalazi se najmanje 70% libijske populacije.

Hoću reći kako je Rusija primorana da napravi etničko čišćenje, pobije i protjera na desetine miliona ljudi da bi ostvarila svoje imperijalističke ciljeve.

Pogledamo li vremenski okvir Putinovih aktivnosti, vidjet ćemo da je izabrao vrijeme američkih predsjedničkih izbora

Putin je ciljano izabrao ovaj vremenski okvir računajući na američku pasivnost u svemu ovome, što se pokazalo kao dobra procjena.

Putinova dalja računica bila je da u kratkom vremenskom okviru režimske i ruske snage u Siriji usmrte što veći broj turskih vojnika i da veliki izbjeglički val navali na tursku granicu.

Rusi su računali kako će uslijed velikih žrtava i izbjegličkog vala neminovno doći do unutrašnje pobune među turcima, koji će ustati protiv države ali to se nije dogodilo.

Putin iako je jako mudar političar i bivši obavještajac, naspram njega stoji predsjednik Erdogan koji je jednako vješt u svojim potezima.

Umjesto pobune protiv države, turski narod se dodatno ujedinio protiv Rusije i sirijskog režima.

Dva ruska ratna broda admiral Makarov i Ivan Grigorovich prošli su kroz turske moreuze posljednjih dana. Ko su bili Stjepan Makarov i Ivan Grigorovich?

Admiral Makarov služio je kao admiral ruske mornarice koji je otpočeo pomorski rat protiv Osmanskog carstva 1878. godine. Isto važi i za admirala Grigorovicha koji je u prvom svjetskom ratu otpočeo rat protiv Osmanske mornarice.

Pokušavam da vam ukažem na simboliku i skrivenu poruku prijetnji koju Putin šalje Turskoj, Putin nastoji izvršiti pritisak na Tursku da se povuče iz Sirije.

Može li Putin u tome uspjeti? Vidjeli smo da ne može, turske bespilotne letjelice samo u jednom danu nanijele su ogromne vojne gubitke sirijskom režimu.

Stotine tenkova, desetine oklopnih transportera i haubica, nekoliko helikoptera i  borbenih aviona uz velike ljudske žrtve bila je cijena koju je platio sirijski režim.

Budućnost tursko-ruskih odnosa danas je isključivo u Putinovim rukama, sve ovisi šta će se dogoditi između Erdogana i Putina koji će se sastati za dva dana.

Autor: Tarık BaşTürk

Sva autorska prava pripadaju portalu Nova zora © 2021