Srpski špijuni stacionirani u Italiji pratili su kako NATO avioni polijeću iz tamošnjih zračnih baza prema Srbiji, u nastojanju da Srbija obori napredni američki avion F-117, kako bi to iskoristili u propagandne svrhe protiv američke administracije i predsjednika Klintona
1998 godine, nakon godina nemira i pobune, započeo je otvoreni rat između vlade Srbije, koju je predvodio Slobodan Milošević, i Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), kosovske paravojne grupe koja je djelovala na Kosovu koje tada bilo pod kontrolom Srbije. Nakon izveštaja o etničkom čišćenju Albanaca na Kosovu, NATO je glasao za intervenciju protiv Miloševića kako bi okončao rat, a vazdušni napadi na Srbiju započeli su u noći 24. marta 1999. godine.
Američko učešće u ovoj kampanji predvodio napredni avion F-117 Nighthawk. Nighthawk je bio jedan od prvih pravih “stealth” aviona tj. smanjenog radarskog odraza, te je bio izuzetno uspješan tokom Zaljevskog rata 1991. godine, i do tada nije bio oboren niti jedan avion.
:max_bytes(150000):strip_icc():format(webp)/f-117-nighthawk-large-56a61c565f9b58b7d0dff7b1.jpg)
Učinkovitost F-117 poboljšana je elektronskim protumjerama protiv bilo kojeg budućeg protivavionskog sistema sa kojim bi se avion susreo. Na primjer, zrakoplovi EA-6 Prowler koristili za elektronsko ometanje senzora projektila, a avioni F-4G, još poznati kao “Wild Weasel”, opremljeni antiradijacijskim raketama, mogli su gađati pozicije sistema protuzračne odbrane, onda kada bi im se radari uključili.
Međutim, ove prednosti su izostale u noći 27. marta, kada je potpukovnik Dale Zelko poletio prema Srbiji u avionu F-117 Nighthawk. Štaviše, neke mjere opreza primijenjene tokom prethodnih ratova ustupile su mjesto samouvjerenosti američkih pilota. Kada su F-117 pokretali zračne udare na Bagdad 1991. godine, nikada nisu koristili istu rutu leta prema Iraku i pri povratku. S druge strane, američki F-117 na Kosovu i u Srbiji nisu se držali ovih pravila.
I dok je F-117 bio nominalno nevidljiv za radare, imao je fatalnu manu; kada bi se otvorio njegov spremnik za lansiranje bombi, njegov radarski odraz bi se povećao, omogućavajući protivavionskim sistemima na zemlji lakše otkrivanje i gađanje mete.
Srbijanska vlada nije bila neupućena u prednosti koje NATO posjeduje, ali također su znali da je rat u Sjedinjenim Državama bio nepopularan kod većine javnosti. Smatrali su da bi obaranjem naprednog aviona, kakav je F-117, mogli dovesti Klintonovu administraciju u nezgodan položaj i prisiliti je na brži prekid američkog sudjelovanja u ratu.
Stoga je u noći 27. marta tadašnja vojska Srbije, koja se tada još uvijek nazivala vojskom Jugoslavije, postavila sofisticiranu zamku za F-117. Srpski špijuni stacionirani u Italiji pratili su kako NATO avioni polijeću iz tamošnjih zračnih baza prema Srbiji. Srpska protuzračna odbrana koristila je dva odvojena radarska sistema.
Za praćenje F-117 korišten je sovjetski radar za rano upozorenje, P-18 “Spoon Rest D”; iako ga je mogao otkriti samo s 25 kilometara, te je previše neprecizan da bi prema njemu navodio raketu, radijacijsko zračenje ovog radara gotovo je bilo nemoguće otkriti od strane tadašnjih NATO sistema i senzora, tako da je neopaženo mogao ostati uključen. Drugi sistem, SNR-125 „Neva-Pechora“ – ili NATO kodnog naziva SA-3 „Goa“, mogao bi se koristiti za navođenje projektila, ali je bio ranjivi na napad antiradijacijskim oružjem. Stoga su se radari SNR-125 normalno uključivali samo u kratkim intervalima dva puta noću.
Štoviše, postojala je margina greške; SNR-125 mogao je zaključati neprijateljski avion samo ukoliko se nalazio u krugu od 15 milja. Radar SNR-125 kojim je zapovijedao pukovnik Zoltan Dani, a koji je bio postavljen duž predviđene putanje leta, dva puta se uključio, bez ikakvog efekta.
Ali s obzirom na to da špijuni u Italiji nisu zapazili polijetanje aviona EA-6 Prowler, Dani je zaključio da će sigurno pokušati ponovo. Treći put okrenuo je radar – i primijetio je F-117 s otvorenim spremnikom za lansiranje bombi.
Ispaljene su dvije rakete. Prva je promašila F-117, dok je druga eksplodirala u blizini Zelkovog aviona, oborivši ga tako.
Zelko se katapultirao sa padobranom iz aviona, te uz pomoć američkog tima za potragu i spašavanje uspio je izbjeći srpske snage na zemlji. Iako su Sjedinjene Države bile vrlo zadovoljne zbog uspješne akcije spašavanja, događaj je ipak bio ogromna prilika za propagandni udar iz Srbije; koristeći sofisticiranu taktiku, oborili su napredni američki “stealth” avion, prvi i jedini put u svjetskoj historiji. “Žao nam je, nismo znali da je nevidljiv”, glasio je trijumfalni propagandni slogan nakon toga.
Dijelovi oborenog aviona i dalje su vidljivi u Muzeju vazduhoplovstva u Beogradu. F-117 je povučen iz operativne upotrebe 2008. godine, iako su neki avioni i dalje ostali funkcionalni.
Kosovski rat nije bio „dobar rat“, ali imao je jednu malu srebrenu oblogu: 2011. godine, decenijama nakon rata, Zelko je otputovao u Srbiju da upozna Danija, čovjeka koji ga je oborio, i njih dvojica su postali prijatelji.
Izvor: National Interest
