Povežite se sa nama

Hi, what are you looking for?

Analize i mišljenja

Pozadina priče o “mirnom razlazu” – Tri dimenzije ‘non-papera’

Ilustracija: index.hr

Dok su SAD, EU i NATO fokusirani na krizu u Ukrajini i zaokupljeni borbom protiv pandemije koronavirusa, pojedini državni akteri u tome možda vide priliku da ostvare svoje dugogodišnje regionalne aspiracije

Priče o “mirnom razlazu” u BiH nisu novost. Međutim, sa vojnim vježbama u Srbiji, izjavama srbijanskih zvaničnika o “Srpskom svetu” i nezvaničnim incijativama o promjenama granica Bosne i Hercegovine u međunarodnim i evropskim krugovima, situacija u BiH postaje sve složenija.

Posebno je interesantan sami vremenski okvir događaja: Dok Rusija nagomilava trupe na granici sa Ukrajinom, dok su gotovo sve države u svijetu okupirane suzbijanjem pandemije koronavirusa, Srbija je otpočela sa neviđenim naoružavanjem i učestalim vojnim vježbama.

Neposredno pred dolazak Bidenove administracije u SAD-u počelo se špekulisati o ukidanju entiteta Republike Srpske u brojnim medijima, iako bez bilo kakve zvanične inicijative i čvrste podloge.

Međutim, iako su prošle neopaženo od strane većine ljudi u BiH, pojedini nagovještaji potencijalno signaliziraju da se u međunarodnoj javnosti ipak priprema teren za ozbiljnu političku inicijativu ustavnog preuređenja u BiH.

Promocija filma koji je nominovan za nagradu Oscar “Quo vadis, Aida?”, koji u međunarodnom mnijenju cementira tlo za buduću političku i ustavnu reviziju Dejtonskog mirovnog sporazuma, možda je jedan od najozbiljnih nagovještaja ovih priprema na Zapadu.

Ruski obračun sa Zapadom

U Evropskom parlamentu 23. Novembra 2016. godine izglasana je rezolucija koja analizira dva glavna neprijatelja s kojima se suočavaju države članice EU, i u kojoj se donose upozorenja i zaključci kako se boriti protiv tih opasnosti.

Rat o kojemu je riječ nije onaj konvencionalni, nego novi – informacijski, odnosno dezinformacijski tj. “hibridni rat”. Kao glavna opasnost u izvještaju navodi se Rusija.

Širom EU prisutni su čitavi lanci preduzeća, kompanija i navodnih medijskih izdavača koji planski i postupno preuzimaju i medijski prostor pojedinih članica EU.

Rusija također investira veliki novac u energetski sektor Evrope kako bi prodavala svoje energente, stavljajući Evropu u ovisnost o ruskom gasu i šireći tako svoj utjecaj.

Kada sve ovo ne donese željeni rezultat protiv Zapada, događaju se krize poput one u Ukrajini, Bjelorusiji i Gruziji.

Iako je Zapad prije dolaska Putina uspio Rusiji nametnuti krize sa unutrašnjim sukobima, današnja Rusija svoj rat protiv Zapada preferira voditi na teritorijama bivših Sovjetskih republika, Bliskog istoka (Sirije), Afrike i Balkana.

To se najbolje moglo vidjeti u niza, na prvi pogled unutrašnjih kriza u Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i sada potencijalno i Bosni i Hercegovini.

Niko ne može više negirati snažan utjecaj koji Rusija ima na Balkanu. Neslužbeni dokument “Zapadni Balkan – put naprijed” koji se veže za slovenskoga premijera Janeza Janšu nije idvojen iz ovog konteksta.

Dok pojedini za Janšu tvrde kako je to “Putinov čovjek”, tzv. non-paper dokument o Zapadnom Balkanu pojavio se u javnosti nedugo nakon prijetnji ruskog ambasadora Bosni i Hercegovini zbog mogućeg pridruživanja NATO savezu.

Rusija prijeti ne samo teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine već i samoj EU, koja bi se potencijalno mogla suočiti sa još jednom krizom u srcu Evrope.

Rusko-ukrajinska kriza i ambicije Srbije

Devedesetih godina prošloga stoljeća rat između Azerbejdžana i Armenije, i okupacija Nagorno-Karabaha, postali su “model” po kojim je kasnije okupirana velika teritorija Bosne i Hercegovine od strane tzv. JNA koja se u suštini već odavno bila transformisala u vojsku jednog naroda.

Ruska okupacija i aneksija Krima i teritorija na istoku Ukrajine je također model koji današnja Srbija slijedi.

Na Krimu i na istoku Ukrajine živi većinsko rusko stanovništvo koje je, prema tvrdnjama Rusije, uvidjevši navodnu opasnost od etničkog čišćenja od strane Ukrajine, izrazilo želju da se pripoji Rusiji.

Uvidjevši kako je Rusija uspjela de facto nametnuti svoju volju ostatku svijeta, današnja Srbija se koristi sličnim argumentima kada je u pitanju Bosna i Hercegovina.

Iako Srbija nije tako moćna kao Rusija, pandemija koronavirusa pogoduje ambicijama Srbije jer je primorala ostatak država da se zabave same sobom, gubitkom života i ekonomskim posljedicama koje su teško pogodile cijeli svijet.

Srbija, koja je u regionu zabilježila najveći ekonomski rast u prvom kvartalu prošle godine, i koja je uspjela da naoruža svoju vojsku, sada vidi posljednju priliku da spasi svoje poluge utjecaja u BiH, koje se ogledaju u unutrašnjem balansu nametnutim Dejtonskim mirovnim sporazumom.

Brojni zvaničnici u Srbiji nadali su se i molili za pobjedu Donalda Trumpa, računajući na njegovu nezainteresovanost za Balkan.

Međutim, sa dolaskom Bidenove administracije gotovo svi se se složili da će uslijediti “pojačan pritisak” na manji BH entitet i samu Srbiju.

Krajem prošlog mjeseca na adresu predsjedništva BiH stiglo je pismo novog američkog državnog sekretara Antonija Blinkena, koje signalizira međunarodnu inicijativu o novim ustavim promjenama koje će ciljano pogoditi Dejton, što je potencijalno uspaničilo i manji BH entitet i samu Srbiju kojoj se sada možda “žuri” u pokušaju da preduhitri gubitak poluga nad Bosnom i Hercegovinom.

Ekonomski kolaps RS-a i pad režima

Nepovoljne međunarodne okolnosti po manji BH entitet nisu jedini faktor koji SNSD i “nacionaliste” okupljene oko Dodika čini nervoznim.

Republika Srpska je od početka godine najavljivala zaduživanja više od sedam puta, prema pisanjima medija, dok je prije par dana najavljeno do sada najveće zaduženje do sada u iznosu od nekoliko stotina miliona KM.

Prva tri zaduženja dogodila su se 12. januara za oko 38 miliona KM, navodi portal Buka, 4. februara novo zaduženje oko 24 miliona KM i 17. februara skoro 23 miliona KM vezana za trezorske zapise, dok je četvrto zaduženje od 22. februara za 24,7 miliona KM ostvareno prodajom obveznica s rokom dospijeća od deset godina.

Peti put Republika Srpska se zadužila kod komercijalnih banaka 11.marta za 30 miliona KM, šesti put 23. marta prodajom sedmogodišnjih obveznica u iznosu od oko 21 milion KM, dok se sedmo zaduženje Republike Srpske koje je bilo planirano za 6. aprila u iznosu od 25 miliona KM, na kraju nije realizovalo.

Posljednjih dana je objavljena vijest o zaduženju na Londonskoj berzi u iznosu od 350 miliona eura.

Dokle Republika Srpska može ekonomski “preživljavati” sa zaduživanjima ukoliko se na mjesečnom nivou zadužuje i do dva puta zadužuje?

Druga stvar, koja nije ništa manje bitna, je početak postizbornog urušavanja statusa “Quo” u Federaciji i Republici Srpskoj i pad režima vladavine dvije “nacionalne” stranke u Sarajevu i Banja Luci.

Jasno je kako zagovornicima “mirnog razlaza” ne idu na ruku niti unutrašnje niti međunarodne okolnosti.

Možda da predsjedniku Vučiću eskalacija sukoba i nije jedina opcija, ali režim Milorda Dodika u tome vjerovatno vidi jedini izlaz iz onoga što bi moglo uslijediti do kraja godine na unutrašnjem ekonomskom i međunarodno-diplomatskom planu.

Sa presudom za počinjeni genocid, sa kreditima koji uskoro dolaze na naplatu i međunarodnim inicijativama koje imaju za cilj njeno ustavno slabljenje, Republici Srpskoj, koju predstavlja režim Milorada Dodika, kao posljednji očajnički potez eskalacija napetosti i sukoba je potencijalno zadnji izlaz.

Autor: F.T

Sva autorska prava pripadaju portalu Nova zora © 2021