Pozadina dešavanja u Francuskoj: Zašto Zapad treba muslimane kao novog neprijatelja?

Emmanuel Macron

Francuski predsjednik Macron je početkom mjeseca oktobra govorio o “francuskom Islamu”, koji je pod uticajem vanjskih faktora, koje Macron želi da suzbije novim zakonom i pravilima.

Očekuje se da će se budućim zakonom suzbijati inostrano finansiranje džamija i privatnih vjerskih škola, zabraniti dolazak stranih imama, pojačati nadzor nad udruženjima i pojedincima osumnjičenim za „separatizam“ i zabraniti pojave koje ugrožavaju rodnu ravnopravnost. Ali šta je ustvari Macronov cilj?

U Francuskoj, u jednoj školi pojavljuje se profesor historije koji maloljetnim učenicima pokazuje sramne karikature Poslanika Muhammeda iz kontraverznog magazina Charlie Hebdo, i poručuje muslimanskoj djeci da “ako žele mogu napustiti učionicu”.

Nakon toga, događa se ubistvo nastavnika, što je izazvalo agresivan bunt prema muslimanskoj zajednici u Francuskoj. U Francuskoj živi zajednica od 6 miliona muslimana, što čini 9% procenata francuske populacije.

Generalno, Francuska je država sa starijom populacijom, dok se njihova omladina udaljava od tradicionalnog kršćanskog vjerovanja.
Međutim, ovo ne važi za mlade francuske muslimane i njihovu omladinu, koje francuzi dugo vremena ne uspjevaju potpuno asimilirati.

Francuska historija u posljednja tri stoljeća svodila se na kolonijalnu politiku, koja je ispunjena genocidima i masakrima nad afričkom populacijom, posebno u Alžiru i Ruandi, gdje su francuzi masakrirali milione ljudi.

Macronov dolazak na vlast u Francuskoj obilježila su brojna obećanja u pogledu rasta nacionalnog dohotka i prosperiteta, međutim, ništa od toga nije ostvareno.

Posljedica Macronog neuspjeha bile su brojne unutrašnje kritike, što je na kraju izazvalo masovne odazive pozivima za demonstracije na ulicama Pariza.

Današnja događanja u Francuskoj možemo gledati i iz ovog ugla. Francuska je određeni period živjela u blagostanju, čiji su izvori bogatstva bile afričke države. Međutim, danas tome dolazi kraj.

Koliko je Macron i uopšteno Francuska posvećena javnoj slobodi govora, najbolje govori činjenica da u Francuskoj određene teme poput Cionizma, broja ubijenih u Holokaustu nisu poželjne ili su zabranjene. Međutim, pod izgovorom slobode govora i izražavanja dopuštaju se otvorene uvrede i mržnja, kada su u pitanju muslimani i njihovo vjerovanje.

Hegelova dijalektika u Evropi: teza kapitalizam, antiteza komunizam

Tokom 20. stoljeća, naspram kapitalizma stajao je komunizam, kao teza i antiteza, uz pomoć koje su se kontrolisale nacionalne države i narodi, koji su pripadali jednoj ili drugoj osovini. Nakon urušavanja komunizma, kapitalizam kako bi opstao kao teza, morao je naći drugu antitezu.

Na sastanku NATO saveza 1992. godine u Škotskoj, već tada bivša britanska premijerka Margaret Thacther je govorila kako NATO nakon urušavanja SSSR-a ne može opstati bez neprijatelja, alaudirajući na to kako mora postojati neprijatelj i kako je to Islam.

Danas Zapad treba novog neprijatelja, jer to je metod kojim se upravlja narodima u zapadnim državama. Naravno, taj neprijatelj su već očigledno postali muslimani. Danas postoji mogućnost da ono što se događa u Francuskoj, uskoro vidimo i u nekim drugim državama Evrope.

Kako su nakon završetka Prvog svjetskog rata Jevreji bili meta zapadnog rasizma i nacionalizma, danas se slična situacija događa sa muslimanima.
Francuska sa posljednim potezima protiv muslimana vrši konsolidaciju sopstvenog naroda, kojeg nastoje okupiti oko ideje zajedničke prijetnje koju, kako oni žele prikazati, predstavljaju muslimani.

Prisjetimo se događaja iz Australije i terorističkog napada u džamiji, i oružja teroriste na kojem je bila ispisana kršćanska historija uz određene poruke koje govore o “osveti turcima”, kako će osloboditi Konstantinopolj i tome slično. Danas se slične poruke šalju širom Evrope.

Dok Evropa gubi moć nad kolonijama u Africi, ponestaje besplatnog zlata i drugih resursa, Turska je država koja je označena kao glavni krivac

Turska od 2012. godine poduzima ozbiljne aktivnosti širom afričkih država, koje širokog zagrljaja bivaju prihvaćene od brojnih afričkih naroda.

Sa trenutnim događanjima u Francuskoj, koja bilježi veliki porast novozraženih trenutačnom pandemijom, Francuska nastoji preusmjeriti nezadovoljstvo svoje populacije ka muslimanima.

U drugu ruku, muslimani i generalno Islam su očito viđeni kao prepreka za globalističku agendu, kada su u pitanju jednakost spolova, eliminacija tradicionalnog koncepta porodice, koji Islam i Kršćanstvo tadicionalno zagovaraju.

Na Zapadu danas postoji filozofija “spolne i rodne neutralnosti” koja govori o tome da dijete kada se rodi “nema spol”, sve dok ne odraste i samo ne donese odluku o tome kako će se deklarisati.

Problem za Francusku je taj da, dok se francuski katolici udaljavaju od svoje tradicije i vjerovanja, sa muslimanima to nije slučaj.
Naravno, dok se svijet kreće ka novom digitalnom dobu, najjednostavniji način da se ljudima skrene pažnja sa onoga što će uslijediti jeste da se izazovu sukobi različitih vjerskih zajednica i kultura.

Iako bi danas ljudi trebali diskutovati o tome šta je to što nas očekuje u narednom periodu nakon pandemije, sa događajima u Francuskoj im se nastoji odvući pažnja na sasvim drugu stranu.

Kada je riječ o terorističkim napadima, posebno onim u Francuskoj, ne bi bilo prvi put da zarad sopstvenih ciljeva i interesa obavještajne agencije, koristeći se određenim skupinama, organizuju i izvedu takve napade.
Bilo kakvi radikalni pokreti na Zapadu jednostavno bez dozvole i znanja ovih država i njihovih službi ne mogu opstati, ne mogu se skrivati, ne mogu nabaviti oružje niti ući u ove države bez njihovog znanja.

Ali Macronov plan je poput bumeranga, koji samo ne samo da neće postići svoje ciljeve, nego će postati katalizator za francusku eliminciju i sa Bliskog istoka, i iz Afrike. Bojkot francuskih proizvoda je samo početak onoga što će se događati.

Autor: F.T

Podijelite: