Grupa od 103 penzionisana admirala turske mornarice uputili su zajedničku deklaraciju turskoj vladi u kojoj traže otkazivanje projekta Istanbulskog kanala, kao i odustajanje od rasprava o izmjenama konvencije iz Montrea
Deklaracija penzionisanih admirala izazvala je oštre reakcije turskih zvaničnika vladajuće AK partije, kao i optužbe kako ova grupa penzionisanih admirala pokušava narušiti izbornu volju turskog naroda.
Turski ministar unutrašnjih poslova Sulejman Sojlu prokomentarisao je na svom Twitter nalogu ovu deklaraciju na sljedeći način:
Büyük Türk milleti üniformaya aşıktır.
Üniformayı taşımak şereftir.
O şerefi emekli olduktan sonra taşımak daha büyük şereftir.Demokrasiye, devlete ve millete sadakatle bağlı, rütbesini üniformasını siyaset malzemesi yapmayanları daima şükranla yad ederiz…
Ya diğerleri…— Süleyman Soylu (@suleymansoylu) April 3, 2021
“Velika turska nacija zaljubljena je u uniforme. Nositi uniformu je čast. Još je veća čast nositi tu čast nakon penzionisanja. Uvijek se sa zahvalnošću prisjećamo onih koji su odani demokratiji, državi i naciji, koji svoje uniforme ne čine političkim materijalom … A ostali … “
U istom danu američki New York Times objavio je interesantan tekst vezan za propali vojni puč u Turskoj.
U objavljenom članku se objašnjava kako je turska vlada bila previše stroga prema pučistima, te kako su doživotne kazne zatvora pretjerano stroge za pojedine niže vojne činovnike.
When 13 trainee Turkish air force pilots were charged over the failed 2016 coup attempt, their families were afraid to speak out. Now, with the men sentenced to life in prison, some of their families are breaking the silence. https://t.co/tIUUqXINzA
— New York Times World (@nytimesworld) April 3, 2021
U jednoj od svojih medijskih izjava ministar unutrašnjih poslova Sulejman Sojlu rekao je kako iza pokušaja vojnog udara u Turskoj stoje i Sjedinjene Države.
Nedugo nakon toga u februaru ove godine, američko ministarstvo vanjskih poslova negiralo je ove tvrdnje.
U svjetskoj javnosti je zastupljeno mišljenje kako će sa izgradnjom novog kanala, koji će spajati Mediteran i Crno more, Turska preuzeti potpunu kontrolu nad moreuzom.
Kanal treba da bude izgrađen zapadno od centra grada, na evropskoj strani istanbulske regije, a trebalo bi da poveća dnevni kapacitet od 160 plovila. Spajao bi Mramorno i Crno more, rasteretio Bosfor i zaštitio grad, njegovu prirodu i more.
