Motivi podrške armenskoj okupaciji: Rezerve zlata vrijedne više stotina milijardi dolara

Okupacije i vojne intervencije u susjednim i drugim državama danas dolaze isključivo na osnovu dva motiva: Prvi motiv je nacionalna sigurnost, drugi motiv su prirodni resursi i njihovo prisvajanje

Postoje brojni primjeri okupacije teritorija od strane drugih država, čiji je motiv uglavnom prisvajanje tuđih prirodnih resursa.

Jedan od takvih primjera jeste okupacija Golanske visoravni, koja pripada Siriji, od strane Izraela, 1973. godine. Prošle godine, američki predsjednik Donald Trump odlučio je Golansku visoravan priznati kao teritoriju koja pripada Izraelu.

Američka kompanija, koja je vršila istraživanja na Golanskoj visoravni, došla je do otkrića kako se na Golanu nalaze gas i nafta jako visokog kvaliteta. Stoga ne iznenađuje pažnja koju je Donald Trump posvetio Golanskoj visoravni.

Regija Nagorno Karabaha je posljednjih decenija svjedočila najvećoj pljački prirodnih resursa

Posljednjih mjeseci, mnogi sa zaprepaštenjem gledaju na sukobe oko regije Nagorno Karabaha. Nikome nije jasno zašto se dvije susjedne države tako žestoko sukobljavaju oko regije, koja djeluje tako zapušteno, bez osnovne putne infrastrukture.

Nikome nije jasno, zbog čega je Azerbejdžan uzeo gotovo cijeli svijet protiv sebe, zajedno sa Turskom, kako bi oslobodio ovu okupiranu regiju.

1968. godine, poznati sovjetski stručnjak iz geologije, profesor i doktor Arsen Catorov, vršio je istraživanja u regiji današnjeg Nagorno Karabaha.

U svojim istraživanjima ovaj sovjetski geolog i stručnjak naveo je kako je regija, koju je u posljednje tri decenije, okupirala armenska vojska, bogata rudama bakra, srebra, kobalta, kroma, litija, aluminija i drugim vrijednim prirodnim resursima.

Međutim, ono što posebno privlači pažnju jeste to da je ova regija bogata i dragim kamenjem i velikim rezervama zlata.

Prema tadašnjim istraživanjima geologa Arsena Catorova, uz tadašnju vrlo zaostalu tehnologiju naspram današnjice, otkrivene su zalihe zlata u tadašnjoj vrijednosti od 52 milijarde tadašnjih dolara.

Uzimajući u obzir tehnologiju šezdesetih i sedamdestih godina, i tadašnju vrijednost dolara i zlata naspram današnje, pojedini stručnjaci kažu da bi tadašnja vrijednost danas iznosila najmanje deset puta više.

Najvrijedniji minerali Azerbejdžana ostali su na teritorijima koje je okupirala Armenija

Kao što je poznato, na okupiranim teritorijima Azerbejdžana postoji oko 155 rudnika različitih vrsta minerala, uključujući 5 rudnika zlata, od kojih su 3 nalazišta zlata s dokumentovanim industrijskim rezervama.

Stavljajući sve druge prirodne resurse na stranu, Karabah je regija koja danas posjeduje rezerve zlata u vrijednosti od preko 500 milijardi dolara.

Riječ je o glavnom motivu armenske okupacije azerbejdžanske zemlje, u čijoj pljački su sudjelovale zapadne i ruske kompanije.

Stoga, ova činjenica ujedno objašnjava motive Minsk grupe, koja je tri decenija izbjegavala da se ozbiljno bavi problemom okupacije azerbejdžanskog teritorija, omogućavajući kompanijama zapadnih država i Rusije da nesmetano vrše ekstrakciju azerbejdžanskog mineralnog bogatstva.

U ovoj višedecenijskoj pljački sa armenske strane sudjelovala su neka od svjetski poznatih imena, poput bivšeg predsjednika Armenije, Roberta Kočarjana i bivšeg premijera i predsjednika Serža Sargsjana.

Posljednjih mjesec dana u svjetskim medijima se govori o embargu, koji je Kanada uvela turskim kompanijama koje proizvode bespilotne letjelice, koje koristi azerbejdžanska vojska.

Ali niko ne objavljuje informacije da je kanadska kompanija First Dynasty Mines još od devedestih godina prošlog stoljeća, povezana sa pljačkom azerbejdžanskih resursa iz Nagrono Karabaha.

Prema dostupnim informacijama, ova kompanija je došla do velikog nalazišta zlata u količini od 40 tona, koje je kasnije ilegalno prisvojila. Američka kompanija Global gold je investirala u određena nalazišta zlata na određenim lokacijama u Gornjem Karabahu.

Azerbejdžanski predsjednik, Ilham Alijev, u intervjuu sa jednim njemačkim novinarom nije skrivao svoje zaprepaštenje. U oslobođenim regijama, u kojima se nalaze pojedina nalazišta zlata, Alijev kaže da su zatekli putnu infrastrukuru, koje su zapadne kompanije izgradile u Nagorno Karabahu, ulažući stotine miliona dolara u okupiranu azerbejdžansku regiju za izgradnju autoputa.

Ovom saobraćajnom infrastrukturom, opljačkani resursi iz Gornjeg Karabaha prvo su transportovani u Armeniju, gdje bi prolazili kroz proces “legalizacije”, kasnije bi transportovani bili u treće zemlje.

Na listi kompanija koje su pljačkale azerbejdžanske resurse nalazi se i ruska kompanija pod nazivom Geopromining.

Lista njemačkih, francuskih, britanskih i američkih kompanija je također podugačka.Međutim, sada su svi ustali protiv legalne vojne operacije Azerbejdžana, kojeg u nastojanjima da oslobodi svoju zemlju jedino podržava Turska.

Danas Azerbejdžan oslobađa okupirani teritoriji. Nakon što se završe vojne operacije, Azerbejdžan bi pravdu i odštetu trebao potražiti preko tužbi na međunarodnim sudovima

Zapadne države uz naglasak na SAD, Francusku, Britaniju, Njemačku, Kanadu uključujući i Rusiju već tri decenije ilegalno iskorištavaju prirodne resurse na okupiranoj azerbejdžanskoj teritoriji.

Radi se o blizu 50 kompanija navedenih država, koje se sumnjiče za pljačku , po nekim procjenama, u vrijednosti između 50 i 100 milijardi dolara.

Danas Azerbejdžan, uz oslobađanje okupiranog teritorija svoje države, istovremeno oslobađa nalazišta vrijednih minerala i ruda, koja će u budućnosti dodatno osnažiti azerbejdžansku ekonomiju.

  • U tekstu su kao izvor korištene informacije istraživanja turskog novinara i analitičara Ardana Zentürka i azerbejdžanske analitičarke Khankishiyeve Ellade
Podijelite: