Mogu li se Palestinci osloboditi političara koji služe izraelskim interesima?

Palestinski predsjednik Mahomud Abbas (Foto: Twitter)

Put ka oslobađanju Palestine od izraelskog kolonijalizma mora ići preko sjedišta Palestinske uprave u Ramali


Posljednjih dana Palestinska uprava (PA) podnijela je “neobičan” zahtjev za izraelske dozvole za kupovinu opreme za “kontrolu nereda” i dodatnih sredstava za rastjerivanje demonstracija za palestinske sigurnosne službe.

Palestinska uprava mora napuniti svoj arsenal nakon što ga je iskoristila za suzbijanje protesta u Ramali, i drugim gradovima Zapadne obale, koji su izbili nakon ubistva istaknutog kritičara Palestinske uprave, Nizara Banata, koji je bio u njihovom pritvoru.

Pripadnici sigurnosnih snaga Palestinske uprave patrolirali su u selu Beitunia na centralnoj zapadnoj obali 6. aprila 2020. (Foto: Wafa)

Ovu će opremu kupiti od Izraela, a finansirat će je strani donatori koji su zainteresirani za održavanje Palestinske uprave na vlasti i osiguravanje dobrog očuvanja izraelskih interesa.

Scene sa represije protiv najnovijih protesta obično se vide kada se Palestinci opiru izraelskoj okupaciji. Na hiljade Palestinaca brutalno su napadnute od palestinskih policijskih snaga, kao i lojalista Fataha u civilu.

Pretukli su demonstrante i ispalili veliku količinu suzavca i šok bombi. Deseci su ozlijeđeni, uključujući nekoliko novinara, a mnogi su i uhapšeni.

Smrt Nizar Banata i suzbijanje protesta koji su uslijedili bili su šamar u lice. Ali, nažalost, nakon svih naših bolnih žrtava u proteklih nekoliko mjeseci, i usred oživljavanja našeg oslobodilačkog duha i međunarodne solidarnosti, jedna od naših glavnih prepreka oslobođenju – naime Palestinska uprava – ponovo je udarila.

Nizarovo ubistvo i ono što je uslijedilo nisu bili nesretni čin ili “pogrešna procjena”. Suprotno tome, bio je to namjerni čin sabotaže protiv zamaha koji je dobivao palestinski oslobodilački pokret.

Prvog dana, Palestinska uprava je ućutkala vodećeg kritičara tako što ga je ubila, a sljedećeg dana pucali su na demonstrante. Trećeg dana poslali su svoje lojaliste na ulicu da pokažu podršku Mahmoudu Abbasu, dok su tukli demonstrante, maltretirali žene i krali im telefone kako bi javno objavili njihove privatne razgovore i fotografije.

Napadnuti su i novinari, ukradeni su im telefoni, a mnogima je onemogućeno dokumentiranje napada na demonstrante.

Palestinska uprava ne samo da usvaja prakse izraelskog okupatora, bilo ubijanjem, pucanjem na demonstrante ili naoružavanjem patrijaršije, već pomaže i skretanju pažnje sa izraelskih zločina.

Istog dana kada su izraelski buldožeri rušili trgovinu u Silvanu, palestinskom kvartu u Jerusalemu, suočenom s etničkim čišćenjem, lojalisti Fataha bili su zauzeti vođenjem kampanje blaćenja protiv palestinskih demonstranata.

Cilj ove prakse je takođe stvoriti interne podjele i rascjepe koji bi trebali iscrpiti i rastrojiti nas. Tragično, slučaj Banata nije prvi.

Advokati, novinari i grupe za zaštitu ljudskih prava dokumentirali su na desetine slučajeva zlostavljanja, mučenja i smrti koji uključuju palestinske snage sigurnosti.

Palestinska vlast progoni Palestince iz dva razloga: odupiranje izraelskoj okupaciji ili kritiziranje njihove prakse, od korupcije i nepotizma do sigurnosne koordinacije i saradnje s izraelskim okupatorima.

Takozvana “sigurnosna koordinacija” obmanjujući je izraz. To implicira da postoje dvije strane koje razmjenjuju informacije i donose odluke. Stvarnost je takva da je jedno na usluzi drugome.

Ova se paradigma nikada nije odnosila na zaštitu Palestinaca od agresije Izraela ili njegovih doseljenika. Djeluje samo u jednom smjeru: zaštita tlačitelja od svih vrsta legitimnog otpora potlačenih.

Da bi se ova paradigma održala, Izrael i njegovi saveznici koji finansiraju sigurnosni sektor Palestinske uprave – uključujući EU, SAD i Kanadu – znaju da moraju podržati Palestinsku upravu po svaku cijenu. Palestinski životi? Koga briga?

Međutim, za Palestince se tokom nedavnog ustanka Palestinska uprava pokazala irelevantnom više nego ikada prije.

Dok su se Palestinci širom historijske teritorije Palestine okupljali u potrazi za oslobađanjem, dok je Gaza trpila masovno bombardovanje, Palestinska uprava se skrivala u tišini, čekajući da val prođe kako bi mogli nastaviti sa svojom rutinom hapšenja i mučenja.

Nakon što je agresija na Gazu prestala, snage Palestinske uprave uhapsile su desetine Palestinaca širom okupirane Zapadne obale, što se poklopilo s izraelskom kampanjom masovnih hapšenja.

Nakon ubistva Banata, Palestinci se pitaju: Kako smo došli ovdje? To je retoričko pitanje na koje svi znamo odgovor: Sporazumi iz Osla stvorili su produženu ruku za Izrael i iluziju mogućnosti za funkcionisanje države pod malicioznom i brutalnom okupacijom.

Korupcija i autoritarnost zavladali su dok je Palestinska uprava transformirala svoje sigurnosne snage u “nove Palestince”, koji su uvjereni da su služili Palestini dok su ugnjetavali svoj narod.

Donatorski fondovi osmišljeni su kako bi Palestinci ostali podređeni i ovisni. Slabljenje palestinskih oslobodilačkih organizacija i nesposobnost tih vođa da nas približe na centimetar slobodi takođe nisu slučajnost.

Došli smo ovdje jer smo zakasnili sa uklanjanjem ovih ljudi s vlasti. Ono što je sada potrebno je vjera u naš projekt oslobođenje u cijelosti. To uključuje oslobađanje od naših kolonizatora i njihovih produženih ruku, naših unutrašnjih tlačitelja.

Za Palestinsku upravu ovo je bitka za preživljavanje korumpirane i poražene elite. Za demonstrante je ovo bitka za kolektivno spasenje od autoritarnog režima koji sabotira našu oslobodilačku borbu.

Ubistvo Banata iskristaliziralo je ovu stvarnost i, iznad svega, pokazalo da put ka oslobađanju Palestine od izraelskog kolonijalizma mora ići preko sjedišta Palestinske uprave u Ramali.

Bolno je što Palestince ubijaju, tuku i pucaju drugi Palestinci kada svi žive u okupaciji i kolonijalizmu.

Bolno je što će petoro djece Banata morati živjeti sa sjećanjem na druge Palestince koji su do smrti pretukli njihovog oca, koji ih je naučio da vole Palestinu. Ali bit će bolnije ako njegovim ubistvom ne započne kraj ovog sramotnog razdoblja naše historije i ne povede nas prema oslobođenju u cjelini.

Autor: Abir Kopty

Podijelite:

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.