Iako mnogi smatraju kako je Izrael, glede žrtava i materijalne štete na palestinskoj strani, izašao kao pobjednik, veliki broj Izraelaca smatra kako je Izrael mnogo više izgubio u posljednjem sukobu
Gledajući iz lokalnog ugla na izraelsko-palestinski sukob, jasno je da su palestinski civili daleko više stradali u sukobu sa Izraelom. Broj ubijenih Palestinaca iznosio je preko 250 ubijenih, dok u poređenju na izraelskoj strani to svega nekolicina. Pitanje koje se postavlja onda je: Zašto veliki broj Izraelaca smatra kako je Izrael izgubio ovaj sukob?
Prije posljednjeg sukoba sa Palestincima, mnogi u Izraelu i generalno na Zapadu smatrali su kako je Palestinsko pitanje završeno i okončano u korist Izraela. Mnogi u Izraelu vjerovali su kako su došli do te stepenice tehnologije i naoružanja, da u regiji Bliskog istoka gotovo niko nema tu mogućnost da eventualno dovede u pitanje sigurnost jevrejske države.
Također se smatralo kako su regionalne arapske države odustale od formalne podrške Palestincima, tim što su normalizovale odnose sa Izraelom, u nastojanjima da oslobode svoje teritorije, i u posljednjih godinu dana gotovo da niko više nije ni spominjao priču o dvodržavnom rješenju i državi za Palestince.
Međutim, sav izraelski trud, uprkos otvorenoj podršci Sjedinjenih Država i prešutnoj podršci režima u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, pao je u vodu u samo deset dana.
Hiljade izraelskih civila bilo je primorano sakriti se u skloništa, u strahu od palestinskih raketa, aerodromi su zatvoreni i mnogi letovi obustavljeni, odbrambeni sistemi Iron Dome nisu uspjeli zaustaviti palestinske rakete. Međutim, još alarmantija situacija za Izrael bilo je urušavanje berzi i veliki ekonomski gubitak koji je nastao kao posljedica nesigurnosti i stalnih raketnih napada.
Najteži udarac za Izrael bio je gubitak prestiža u svijetu o “nepobjedivosti Izraela”.
Protesti širom SAD-a protiv izraelskih napada na Palestince, primorali su Bajdena da napravi zaokret u otvorenoj podršci izraelskim napadima
Iako većina medija u SAD-u nije detaljno izvještavala o tome, dok su trajali izraelski napadi na Gazu, anti-izraelske demonstracije preplavile su brojne američke gradove. Situacija u SAD-u je podsjećala na demonstracije povodom ubistva Džordža Flojda i kampanju pod nazivom “Black Lives Matter”. Brojni Amerikanci ostali su šokirani brutalnim prizorima iz Gaze, i saznanjem da njihova vlada podržava i finansira takav zločin.
Koliko je ovo ustvari bilo ozbiljno, najbolje pokazuje zaokret u retorici novoizabranog američkog predsjednika Bajdena, koji je u prvim danima sukoba čvrsto zagovarao izraelsko pravo na samoodbranu tj. napade na Palestince, blokirajući svaki pokušaj osude unutar UN-a, da bi par dana nakon toga potpuno promijenio priču, i počeo vršiti pritisak na izraelskog premijera da proglasi primirje.
Ljudi koji su izašli na demonstracije čine važnu bazu glasačkog tijela Bajdenove Demokratske stranke, te je 500 važnih članova ove stranke napisalo pismo američkom predsjedniku, naglašavajući potrebu za poštovanjem ljudskih prava, na koje se Demokratska stranka poziva, te uvođenje sankcija protiv Izraela.
U cijeloj priči su društvene mreže i pojedini mediji odigrali ključnu ulogu, te su demonstranti na ulicama američkih egradova Bajdenovu administraciju primorali da odustane od podrške izraelskim napadima, i vrate se u okvire priče o dvodržavnom rješenju sukoba.
Turski mediji i izraelski zračni napad na zgradu Al Jazeere
Dok su brojni u muslimanskom svijetu, za vrijeme izraelskih napada, vidno razočarani, kritikovali pasivnost većine muslimanskih država, uključujući i Tursku i Katar, Izrael je izvršio zračne udare na sjedište katarske medijske kuće Al Jazeera u Gazi.
U izraelskim medijima poput Jerusalem Posta, naslovice su preokupirali anti-turski naslovi, optužujući turske medije za antisemitizam i neprijateljsko djelovanje protiv Izraela.
Izzet er-Rishk, član Političkog biroa Hamasa, izjavio je da je tokom izraelskih napada na Gazu, Turska preokrenula “otrovne strelice” onih koji su ignorirali zločine počinjene od cionističkog okupatora, potvrđujući obim informacionog rata koji su turski mediji globalno preduzeli protiv Izraela.
Medijski rat protiv Izraela, iza kojeg stoje turski i katarski mediji, stavio je izraelskom okupatoru metu na čelo širom Zapada. Širom Evrope i u samim Sjedinjenim Državama pojavile su se grupe zastupnika u parlamentima, i političara koji su pozivali na obustave izvoza naoružanja jevrejskoj državi i uvođenje širih sankcija, zbog kršenja medijskih sloboda i osnovnih ljudskih prava u Gazi.
Iako su Cionisti do danas bili uspješni u medijskoj propagandi protiv Palestinaca, uzivajući podršku medija širom svijeta, mogućnosti koje nude društvene mreže i prizori iz Gaze, koji su se poput lavine širili, dominirali su narativom sukoba. Izrael možda prvi put u svojoj historiji nije uspio svijetu nametnuti svoju verziju priče o tome kako se “samo brani” od agresivnih Palestinaca.
Zašto je Izrael puno više izgubio od Palestinaca?
Mit o nepobjedivosti jevrejske države se urušio i ponovo je izašao na vidjelo, brojni Izraelci će priznati. Pored opće nesigurnosti među izraelskom populacijom, ekonomskom štetom uslijed raketnih napada, izraelske veze sa regionalnim arapskim državama ponovo su došle pod upitnik.
Nakon potpisivanja Abrahmovog sporazuma sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima i drugim državama, Izrael je očekivao da će i Saudijska Arabija uskoro potpuno normalizirati odnose sa jevrejskom državom, što se smatralo “šlagom na torti”. Izrael je smatrao da je palestinsko pitanje okončano, da se odustalo od dvodržavnog rješenja i da su Palestinci politički poraženi.
Međutim, nakon posljednjih napada postalo je jasno da to nije slučaj. Palestinci nisu poraženi, naprotiv, Izrael je izgubio gotovo sav regionalni uspjeh, postignut u mandatu Trampove administracije, dok su Palestinci postali ujedinjeniji nego ikada u posljednjim decenijama.
Palestinski ideal je ojačao, i izašao je iz posljednjeg sukoba daleko snažniji nego što je to posljednjih godina bio. Nove najave zvaničnika Hamasa kako sa Turskom planiraju potpisati sporazum o pomorskom razgraničenju samo dodatno može ojačati poziciju Palestine kao države, i eventualno unaprijediti ekonomsku situaciju u Gazi.
Autor: F.T
