Millennium challenge – američki plan za invaziju Turske, šokantna pozadina hitne isporuke S-400 Turskoj

Dok je početni rusko-turski dogovor o isporuci S-400 anti-raketnog sistema glasio za 2020. godinu, Turska je iz nepoznatih razloga tražila što hitniju isporuku ovog sistema od Rusije

Kakvu je to opasnost Turska uočila pa isporuka S-400 nije mogla čekati regularnu proceduru?

Nakon 28. februara 1997 godine kada je izvršen postmoderni vojni puč u Turskoj i s vlasti zbačena vlada Necmettina Erbakana, američka vojska je tada u Nevada pustinji organizovala je jednu vojnu vježbu.

Naziv ove vojne vježbe bio je “Millennium challenge” ili “Izazov milenijuma”. Na ovoj vojnoj vježbi jedna država je označena kao meta za veliku vojnu invaziju.

Radi se o ostrvskoj državi koja se našla u situaciji unutrašnjeg vojnog udara, koju je američka vojska okružila sa tri strane.

Ako pažljivo analiziramo shvatit ćemo da se radi o Turskoj i otkrivenim energetskim resursima u istočnom Mediteranu. Svjetski mediji odavno govore o tome kako se američka vojska pozicionirala u Rumuniji, Siriji, Grčkoj i Mediteranu tj. uspostavila vojne baze sa svih strana okolo Turske.

Scenarij vojne vježbe u Nevada pustinji odvijao se kroz 92 sata. Slučajno ili ne, rok za mobilizaciju u turskoj vojsci iznosi upravo 92 sata. Nad Turskom planiraju izvršiti invazija u roku od 92 sata sa ciljem da se spriječi dalja mobilizacija vojske i stanovništva.

Još jedna interesantna tačka vezana za ” Millennium challenge” je datum održavanja vježbe. Radi se o 24. juli ili datum kada je Turska potpisala Lozanski mirovni ugovor, i predala većinu svojih otoka Grčkoj.

Američki mornarički institut kasnije je analizirao scenario u kojem bi Grčka ratna mornarica sa savezničkom ratnom flotom zajednički porazili tursku mornaricu, i stavili Kipar pod blokadu.

Ako uzmemo u obzir ekonomske napade tj. gubitak vrijednosti turske lire i izbjegličku krizu sa kojim se Turska susrela, možemo uvidjeti pod kakvim ozbiljnim prijetnjama se nalazi ova država.

Posebno treba obratiti pažnju na terorističke organizacije koje SAD naoružava ,poput DAEŠ-a i YPG/PKK koje godinama prijete Turskoj.

Kada je u pitanju isporuka S-400 sistema, možemo zapaziti jednu interesantnu tačku, SAD su tražile od Turske da ako već ne želi otkazati kupovinu, da je bar odgodi do 2020. godine. Pitanje je zašto?

Šta za SAD znači 2019 i 2020. godina? Šta je to što bi se promijenilo pa SAD traže odgodu nabavke S-400 do 2020. godine?

Nije sve tako crno, paralelno kako su SAD pripremale ovaj plan protiv Turske, istovremeno je i Turska nabavila i proizvodila naoružanje potrebno da se suprostavi zapadnim saveznicima.

Moćne naftne kompanije na Zapadu vrše pritisak na države poput SAD-a, Italije, Francuske da se poduzmu konkretne korake protiv Turske, čija mornarica blokira seizmička istraživanja za brodove ovih naftnih kompanija.

Posljednje dvije godine posebno svjedočimo ubrzanom naoružavanju Grčke i Egipta, koje SAD i EU pod svaku cijenu žele iskoristiti kao adut protiv Turske.

Ni Turska, niti druge zapadne države ne žele da se odreknu energetskog bogatstva koje se nalazi u regiji istočnog Mediterana, što dovoljno ukazuje na veliku mogućnost potencijalnog sukoba u bliskoj budućnosti.

Autor: Tarık BaşTürk

 

 

 

 

 

 

 

Podijelite: