Koji su motivi Srbije za potencijalnu nabavku turskih bespilotnih letjelica?

Bespilotna letjelica Bayraktar TB2

Srbijanski predsjednik izjavio je u ponedjeljak da planira kupiti bespilotne letjelice turske proizvodnje, ukoliko postigne dogovor sa turskom stranom

“Vidjet ćemo da li ćemo postići dogovor s turskom stranom. U svakom slučaju, ovo su vrlo dobri dronovi. Moram da odam počast turskim proizvođačima”, rekao je Vučić novinarima u Palati Srbija u glavnom gradu Beogradu.

Ističući da je Srbija u vojnom smislu “zaista neutralna zemlja”, Vučić je rekao da žele da brane i štite svoj vazdušni prostor i teritoriju.

Podvukao je da su sistemi bespilotnih letjelica (UAV) skupe, ali “vrlo pametne” investicije.

Zašto Srbija želi nabaviti bespilotne letjelice od Turske?

Srbija na čelu sa Vučićem, kao deklarativno neutralna zemlja, nastoji se rukovoditi politikom ravnoteže u regionu. Generalno danas sa kupovinama oružja, kupuje se i nezvanična “podrška” države iz koje se oružje nabavlja. Nabavljajući vojnu opremu iz Rusije, Kine, potencijalno Turske u budućnosti ali i drugih država, Srbija nastoji pridobiti i privući podršku svojih dobavljača oružja, međutim, koliko je ovo realan potez?

Generalno, ovakvu sličnu politiku danas možemo vidjeti kod nekoliko država, poput Egipta, Indije i drugih država, koje nabavljaju američko, rusko ali i kinesko oružje istovremeno.

Međutim, da li je moguće pridobiti podršku svih navedenih država apsolutno u svakom budućem potencijalnom sukobu? Ukoliko napomenemo kako su većina ovih država, na međunarodnoj sceni, međusobno suprostavljane i konkurenti, onda je odgovor jasan.

Ukoliko bi Srbija u budućnosti pokušala da iskoristi kineske ili turske bespilotne letjelice, tamo gdje se to sukobljava sa interesima Kine ili Turske, Srbija bi se vjerovatno susrela sa embargom na rezervne dijelove, pratećom logistikom i municijom za ove letjelice.

Ovakva situacija ne važi samo za Srbiju, brojne države u svijetu susreću sa sličnim problemima.

Korištenje bespilotnih letjelica od strane Srbije

Vojska Srbije do današnjeg dana nema aktivan i praktičan koncept korištenja bespilotnih letjelica. Međutim, Srbija bi u budućnosti, ukoliko uspije razviti sopstvenu tehnologiju mogla ozbiljno napredovati na ovom polju.

Kada je riječ o Bayraktar Tb2, ukoliko se ova bespilotna letjelica nađe u inventaru vojske Srbije, naravno da će vojska Srbije tim ozbiljno proširiti svoje mogućnosti za izviđanja terena, taktičkog napada iz zraka i slično.

Dok borbeni avioni poput Mig-29, koje koristi Srbija, u zraku mogu ostati svega par sati maksimalno, Bayraktar Tb2 može neprekidno boraviti u zraku više od 24 sata, što je velika prednost. Uz ovo, cijena po satu leta za bespilotne letjelice generalno je višestruko manja u odnosu na tradicionalne borbene avione.

Koji su generalni nedostaci ovog tipa bespilotnih letjelica?

Generalni nedostaci bespilotnih letjelica ove kategorije su ograničeni domet leta i mala nosivost korisnog tereta i naoružanja.

Bespilotne letjelice poput kineskih CH-92A (koje je nabavila Srbija), Bayraktar Tb2 imaju kopnene kontrolne stanice, koje operater koristi za upravljanje letjelicama.

Za vrijeme posljednje vojne operacije u Siriji od strane turske vojske, turci su se susreli sa problemom ruskih sistema za elektronsko ometanje.

Iz pouzdanih turskih izvora dobio sam informacije kako Bayraktar Tb2 letjelice u određenom trenutku nisu bile u stanju letjeti u zračnom prostoru Sirije, zbog snažnog elektronskog ometanja, iako je njihov zvanični domet od 150 do 200 kilometara.

Razlog za ovakvo nešto su ruski sistemi za elektronsko ometanje, zbog kojih su Bayraktar Tb2 gubile vezu sa svojim kontrolnim stanicama.

Turci su zbog toga počeli koristiti ANKA-S letjelice u Siriji, koje koriste SATCOM (satelitsku) vezu za kontrolu i upravljanje bespilotnim letjelicama.

Naravno, i SATCOM veza može biti meta ometanja ali na takav potez se ruska vojska nije usudila, jer to bi značilo elektronsko ometanje turskih satelita, što bi izazvalo ozbiljnu krizu sa Turskom.

Drugi nedostaci ovog tipa bespilotnih letjelica su njihova brzina, uz vrlo ograničene mogućnosti manevra. Letjelice obično lete nisko (od nekoliko stotina metara, do par kilometara) i moguće ih je oboriti MANPADS sistemom (Prijenosnim protuzračnim odbrambenim sistemom).

Pored toga što sporo i obično nisko lete, ovaj tip letjelica koristi turbopropelerske motore, koji stvaraju veliku buku pri radu, što dodatno omogućava da budu otkrivene i uništene.

Jedan takav događaj dogodio se nedavno u Siriji, kada su proturski pobunjenici sa MANPADS-om iz Idliba oborili tursku Anka-S letjelicu, misleći da se radi o neprijateljskoj bespilotnoj letjelici.

Vjerovatno se pitate sada, ukoliko je situacija zaista takva, kako su se onda ove bespilotne letjelice tako dobro pokazale u Siriji, Libiji i Azerbejdžanu?

Razlog je vrlo očit, a to je podrška od strane turske vojske. Turska je očito i u Libiji i u Azerbejdžanu pružila veliku podršku svojim saveznicima, ne samo putem bespilotnih letjelica, već vrlo vjerovatno i sa sistemima za elektronskog ratovanje poput Redet ll i Koral.

Moje lično mišljenje je da su turskim bespilotnim letjelicama u slučaju Libije ali i Azerbejdžana upravljali isključivo dobro obučeni turski operateri, a ne tamošnja vojska.

Naredna jako važna tačka u svemu ovome je bezgranična logistička podrška Turske svojim saveznicima, kada su u pitanju rezervni dijelovi-održavanje, municija ali i isporuke novih letjelica.

Svima je jasno da Turska, kada je u pitanju Srbija, apsolutno nikada ne bi pružila takvo nešto u slučaju sukoba na Kosovu ili u BiH.

Turske bespilotne letjelice u inventaru vojske Srbije u ovom slučaju su, otprilike, isto ono što su izraelske bespilotne letjelice u inventaru azerbejdžanske vojske.

Veliki broj naprednih izraelskih bespilotnih letjelica je oboren od strane Armenije, dok sa turskim bespilotnim letjelicama to nije bio slučaj. Šta mislite zašto? Moje lično mišljenje je da je ovdje podrška Turske glavni i presudni faktor ovakvog razvoja situacije.

Inače, u normalnim uslovima, Pantsir S1 ili bilo koji drugi sličan sistem će bez problema oboriti ovaj tip letjelica.

Bosna i Hercegovina, Kosovo i Albanija moraju ozbiljno pristupiti situaciji i okolnostima

Uz sve navedeno, bespilotne letjelice predstavljaju ozbiljnu prijetnju za navedene države. Nedostatak naprednih sistema protuzračne odbrane, elektronskih protumjera u ovim državama, omogućit će bilo kojem potencijalnom neprijatelju da nesmetano leti zračnim prostorom u vašim državama.

U drugu ruku, navedene države morale bi početi razmišljati o opremanju i obuci sopstvenih snaga, kako bi se suprostavile ovoj vrsti prijetnji.

Krivica je isključivo naša i vaša koji ovu tematiku ne uzimamo ozbiljno, koji ništa ne poduzimamo, kako bi odgovorili na poteze susjednih država.

Autor: F.T

Podijelite:

Komentariši