Povežite se sa nama

Hi, what are you looking for?

Analize i mišljenja

Koji je plan Turske za mirovnu misiju u Kabulu? Da li će talibani napasti turske snage?

Parada pobjede u Bakuu, nakon pobjede u ratu protiv Armenije 10. decembra. 2020. godine (Foto: President.az)

Turska ima historijski blizak odnos sa narodom Afganistana kao i sa vladom u Kabulu. Međutim, talibani se protive turskom vojnom prisustvu na aerodromu u Kabulu.


Afganistan je multietnička i višejezična zemlja. Zbog decenija rata, ne postoje precizani podaci niti tačan popis stanovništva, posebno s obzirom na veličine svake etničke grupe. Ali jedno je poznato: jedna etnička grupa nije dovoljno velika da formira većinu, već zemlju čini nekoliko različitih etničkih grupa.

Paštunji, najveća među etničkim grupama, međutim, u prošlosti je tvrdila da polaže „pravo na vladavinu“. Procjena njihove veličine varira između 32-42 posto cjelokupne populacije Afganistana. Tadžici su druga po veličini etnička grupa, sa 27% stanovništva, slijede Hazari (9%), Uzbeci (9%), Aimaci (4%), Turkmeni (3%), Baluchi (2%) i drugi grupe koje čine 4%.

Etnički raspored afganistanske populacije

Vrlo značajan utjecaj na ove etničke grupe imaju regionalne države poput Pakistana, Irana, Indije, Kine i Rusije ali i u širem kontekstu Turska. Polovina najveće afganistanske etničke grupe Paštunja živi u Afganistanu, dok druga polovica živi u susjednom Pakistanu, što Pakistan izdvaja kao jedan od najutjecajnih faktora u zemlji.

Zašto su Amerikanci iznenadno povukli sa ključne linije za suprostavljanje Kini?

Sovjetska invazija Afganistana uslijedila je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Amerikanci su tada uspjeli uvući Ruse u zamku afganistanskog blata, sa kako oni navode “radikalnim elementima” poput Al-Kaide, kako bi skinuli sovjetski fokus sa centralne i istočne Evrope, te doveli do raspada SSSR-a, primajući bivše članice Sovjetskog Saveza u NATO i Evropsku uniju.

Danas brojni sigurnosni stručnjaci smatraju kako će se Afganistan, nakon povlačenja NATO snaga, do kraja godine naći u ozbiljnom građanskom ratu. U Afganistanu trenutno postoje teroristički elementi i grupe koji su u međusobnom konfliktu, poput Al-Kaide, ISIL-a (DAEŠ-a), vlade u Kabulu, kao i sami talibani. Između navedenih grupa mnogi do kraja godine predviđaju početak ozbiljnog unutrašnjeg obračuna.

Čini se da su Amerikanci ciljano i planirano ostavili Afganistan u ovakvoj situaciji, sa velikim rizikom od izbijanja dugotrajnog unutrašnjeg sukoba. Američka računica o povlačenju oslanja se vjerovatno na činjenice da u narednom periodu nakon povlačenja, niti Turska, niti Kina i druge regionalne države neće biti u mogućnosti uspostaviti trajni mir u zemlji.

Prirodna posljedica je da u takvim uslovima ne može doći do bilo kakve ozbiljne izgradnje saobraćajne infrastrukture, kojom bi se Kina kopneno povezivala dalje ka prema zapadu.

Preuzimanje aerodroma u Kabulu od strane Turske, Mađarske i Pakistana

Mnogi analitičari, koji na Pakistan gledaju kao nepouzdanog partnera, smatraju kako je Turska pogriješila u svojoj odluci da uključi Pakistan u svoju mirovnu misiju osiguravanja aerodroma u Kabulu, nakon povlačenja NATO snaga.

Nakon američke invazije Afganistana u prošlosti, veliki broj članova afganistanske vlade, koju su činili talibani, izbjegla je u susjedni Pakistan, koji im je pružio sigurno utočište.

Iako je Pakistan formalno podržao američku invaziju Afganistana, ispod stola je uvijek podržavao i štitio talibane, pružajući im svaki vid pomoći. Pakistan je tada primio nekoliko miliona afganistanskih izbjeglica, pružajući im utočište pred američkom invazijom.

Pakistan i danas ima značajan utjecaj na talibane, kojima pruža logističku i druge vidove podrške i pomoći. Turska je jako dobro upoznata sa ovim činjenicama. Danas, bez postojanja dva snažna garantora primirja u Afganistanu na obje strane, uključujući talibane i vladu u Kabulu, jasno je da u Afganistanu ne može biti uspostavljen ozbiljan mirovni proces.

Pakistan bi također želio vidjeti vladu u Kabulu, koja će biti u skladu sa pakistanskim interesima i neće u neprijateljskom kontekstu sarađivati sa Indijom, što je do danas bio slučaj sa bivšim vladama, te sada vidi ozbiljnu priliku da takvo nešto postigne. Stoga je potez Turske da se uključi Pakistan bio jako mudra odluka.

Napad na turske snage u Afganistanu od strane talibana

Izjave talibanskih lidera i glasnogovornika grupe se uglavnom svode na to da oni žele uspostaviti pozitivne odnose sa ostatkom svijeta. Da bi se takvo nešto postiglo, u slučaju i da talibani preuzmu vlast u Kabulu, diplomatska predstavništva, uključujući ambasade i njihovo osoblje moraju ostati tamo. Zatvaranje ovih ambasada nikako ne ide u korist talibana.

Da bi diplomatske misije ostale u Kabulu, međunarodni aerodrom u Kabulu mora ostati otvoren i siguran. Talibanima koji žele uspostaviti međunarodno prihvaćenu i priznatu vladu, bilo kakav napad kojim bi se ugrozili pripadnici stranih diplomatskih misija, i eventualno turske snage nikako ne ide u korist.

Naprotiv, jedan takav napad doveo bi talibane ponovo u poziciju međunarodne izolacije i osuda, što će oni svakako nastojati da izbjegnu. Talibani su u prošlosti, kada su uspostavili vladu, iskusili globalnu izolaciju od ostatka svijeta, ali sada im se pruža prilika da to izbjegnu.

Izolovani napadi na turske snage nisu isključeni, ali lideri talibana dobro razumiju posljedice takvih poteza. U širem kontekstu, onda kada se Pakistan uključi u misiju, bilo vojno ili diplomatski, talibani neće imati previše izbora osim da odustanu od svojih tvrdih stavova protivljenja turskom prisustvu na aerodromu.

Koja god vlada da dođe u Kabulu, Afganistanu su potrebne kineske investicije. Prije toga, naravno, potrebno je uspostaviti mir, dok su najveće šanse za takvo nešto mirovni sporazum, čiji će garantori biti Turska bliska vladi u Kabulu, te Pakistan koji stoji iza talibana.

Turska je ujedno važan partner kineske inicijative Pojas i put, dok je Pakistan najvažniji regionalni saveznik Pekinga. Tri zemlje imaju zajednički interes: uspostaviti mir u post-američkom Afganistanu.

Autor: F.T

Sva autorska prava pripadaju portalu Nova zora © 2021