Savjetnik američkog predsjednika, Rush Doshi, tvrdi da Kina već dugo ima ozbiljnu strategiju za nadmoć u svijetu
Dok Bajdenova administracija razrađuje plan za suprostavljenje brzom usponu autoritarne Kine, koja prezire Ameriku, njeni zvaničnici moraju odgovoriti na dva ključna pitanja: “Šta Kina želi?” i “Šta može postići?” Zapadni analitičari su podijeljeni. Neki kažu da Kina želi svijet u kojem Komunistička partija može napredovati i da se ne osjeća ugroženo, ali da nije sigurno je li težnja da se nadmaši Amerika vrijedna rizika. Drugi vjeruju da Kina namjerava potisnuti Ameriku kao vodeću svjetsku silu i brzo stiče sredstva za to.
U novoj knjizi “Duga igra”, Rush Doshi daje posebno sumornu sliku: Kina nastoji postići globalnu nadmoć do 2049. godine, kada se Komunistička partija nada da će proslaviti 100 godina svoje vladavine. Doshi je jedan od savjetnika predsjednika Bajdena za kinesku politiku, u Vijeću za nacionalnu sigurnost. Budući da je bio stručnjak za kinesku strategiju na Institutu Brookings, istraživačkom centru u Vašingtonu, njegovo viđenje situacije ima težinu.
Doshi priznaje da se na Zapadu raspravlja ne samo o tome postoji li takav rok, već i o tome ima li Kina veliku strategiju. Ali on snažno iznosi vlastiti stav, pozivajući se na impresivan niz visoko autoritativnih kineskih tekstova, koji su najslikovitiji opis kako bi ovaj kineski poredak mogao izgledati-s Amerikom svedenom na “deindustrijaliziranu verziju latinoameričke republike koja govori engleski jezik”, specijaliziranu za robe, nekretnine, turizam i možda transnacionalnu utaju poreza ”.
Kako to Doshi opisuje, ključni momenat velike kineske strategije bila je “traumatična trifekta”: protesti na trgu Tiananmen 1989. godine, Prvi zaljevski rat 1991 godine. i, također te godine, raspad Sovjetskog Saveza. Ovi događaji uvjerili su Kinu da Amerika predstavlja najveću ideološku, vojnu i geopolitičku prijetnju. Kina je odgovorila sa kreiranjem plana za neutralisanje ove američke moći. Ovo je trebalo biti skromno: Deng Xiaoping, bivši vođa komunističke stranke, ali i dalje vrlo utjecajan, predložio je Kini da “sakrije svoje sposobnosti i čeka svoje vrijeme”. Zemlja se usredotočila na razvoj oružja koje bi držalo Ameriku podalje i pridruživanju multilateralnim organizacijama poput Svjetske trgovinske organizacije, nadajući se da će iskoristiti pravila ovih institucija kako bi ograničila Sjedinjene Države.
Zatim je došla finansijska kriza između 2007 i 2009. godine. Prema mišljenju Doshija, ovaj krah je uvjerio Kinu da američka moć opada i da je sazrelo vrijeme za aktivniju izgradnju kineske moći. Kina je počela s kupovinom nosača aviona, a sa dolaskom Xi Jinpinga, koji je preuzeo vlast 2012. godine, stvaraju se regionalne institucije za uspostavu poretka u čijem je središtu Kina. Predsjednik Xi Jinping pokrenuo je Inicijativu Pojas i put kako bi pomogao Kini da globalno postigne svoje ciljeve.
„Nova trifekta“-pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima 2016. godine , povlačenje Britanije iz Evropske unije i posrnuli odgovor Zapada na pandemiju COVID-19, uvjerili su Kinu da je moć Zapada u nepovratnom opadanju. Kina je odlučila da bi se, s obzirom na ove i druge “velike promjene neviđene u jednom stoljeću”, svjetska dominacija mogla postići do 2049. godine, tvrdi Doshi.
Za to nema konačnih dokaza. Tekstovi koje Doshi navodi pružaju samo nagovještaje. Ali oni koji se ne slažu s njegovom analizom i dalje mogu podržati njegove prijedloge za američki odgovor. Poziva na taktiku sličnu kineskoj, poput pridruživanja kineskim institucijama kako bi ih (u ovom slučaju) pokušali poboljšati. On također kaže da bi Amerika trebala ojačati atribute koji su joj pomogli da “privuče saveznike, imigrante i kapital koji podupiru liberalni poredak”, poput otvorenosti i vladavine prava. To je zasigurno pravi zaključak, iako se zapadni analitičari i dalje neće slagati oko velikih kineskih planova.
Međutim, činjenica je da će Kina, ukoliko nastavi sa dosadašnjim ekonomskim rastom, u narednih 15 godina zvanično zauzeti titulu najveće ekonomije svijeta, s čim će se složiti većina ekonomskih stručnjaka.
