Visoki vojni oficiri s obje strane prisustvuju sastanku u Dohi
Načelnik stožera oružanih snaga Katara, Ghanem bin Shaheen al-Ghanim, ugostio je u ponedjeljak načelnika stožera pakistanskog ratnog zrakoplovstva Mudžahida Anwara Khana u Dohi kako bi razgovarali o načinima jačanja vojne saradnje između dvije zemlje.
U izjavi katarskog ministarstva odbrane, dvojica vojnih šefova razgovarali su o reviziji bilateralnih odnosa i vojne saradnje i “načinima njihovog jačanja i razvoja.”
Dodaje se da je susretu prisustvovalo i niz visokih oficira s obje strane, iako u izjavi nisu navedeni dalji detalji o sastanku.
U februaru je katarsko ratno zrakoplovstvo izvelo zajedničku vojnu vježbu sa pakistanskim zrakoplovnim snagama u Dohi.
Obje zemlje uživaju snažne vojne odnose, potpisavši brojne sporazume i memorandume o razumijevanju za jačanje vojne saradnje, uključujući sporazum o raspoređivanju pakistanskih snaga u Katar 1985. godine i odbrambenu saradnju iz 2010. godine.
Naftni bum u Perzijskom zaljevu tokom 1970-ih i 1980-ih donio je brzi ekonomski rast i geostrateški značaj regiji. U tom periodu su mnoge države Zaljeva zatražile pomoć regionalnog susjeda Pakistana u formiranju i razvoju njihovih vojnih sposobnosti.
Određeni broj osoblja zrakoplovstva, vojske i mornarice Pakistana tada je raspoređen u Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate, Katar, Bahrein, Jordan, Irak i Siriju, prvenstveno radi obuke i uspostavljanja lokalnih snaga sigurnosti, kao i pružanja tehničke pomoći.
Pakistanska vojska je nezvanično učestvovala u povremenim sukobima na Bliskom istoku na strani arapskih država.
Tokom šestodnevnog rata 1967. godine, pakistanski pilot oborio je tadašnja dva izraelska zrakoplova iznad Jordana i odlikovan je jordanskim ordenom “Istiklal” i iračkom medaljom za hrabrost. Saif-ul-Azam važi za jedinog pakistanskog pilota koji je uspio oboriti dva izraelska borbena aviona.
Međutim, kada je riječ o Katarskoj krizi u Zaljevu, Pakistan se većinom držao neutralno, odbijajući podržati Saudijski blok u blokadi protiv Katara.
Iz perspektive određenih država GCC-a, Islamabad je izdao Saudijske i Emiratske čelnike, odbijajući pružiti direktnu vojnu pomoć i podržati njihovu koaliciju u Jemenu.
Iako su države GCC-a uvijek ulagale u izgradnju čvrstih veza s pakistanskim civilnim i vojnim elitama, njihov neuspjeh u direktnoj interakciji sa stanovništvom zemlje rezultirao je suprotstavljanjem javnog mnijenja vojnoj intervenciji u Jemenu, što je pakistanski parlament tada teško mogao zanemariti.
