Kako pobijediti u modernom ratovanju?

Na početku teksta želim istaći kako ovo nije sveobuhvatni pogled na moderno ratovanje jer ishod rata ovisi o mnogim tačkama.

Postoje određene važne tačke o kojima ćemo govoriti, fokusirani na taktiku i strategiju, na koji način su moderna naoružanja korištena na bojištu i šire.

Onda kada rat postane neizbježan, on se mora priuštiti po svaku cijenu. Današnji ratovi su jako skupi, ekonomski u pogledu novca i u gubitku ljudstva, čak i za pobjednika, gubici mogu biti veći od onog prisvojenog.

U modernom ratovanju fizički front više nije jedini, krstareće i baltističke rakete, sateliti, bespilotne letjelice i cyber napadi mogu pogoditi mete za koje smo zbog udaljenosti mislili kako su “sigurne“.

Moderne ekonomije država danas su uveliko povezane i ovisne, globalna trgovina nikada nije bila veća i konstantno raste. Mnoge države ovisne su o uvozu roba i resursa, rat čak i onaj mali, može imati veliki uticaj na ove logističke linije.

Meta i ciljevi napada moraju biti definisani

Da li želimo poraziti i zauzeti neprijateljsku zemlju da bi se odbranili i zaustavili neprijateljske napade? Ili želimo eliminisati nacionalnu vladu koju vidimo kao prijetnju, paralelno moramo razmotriti efekte ukoliko dođemo do ovih ciljeva.

Neku vladu možda vidite kao prijetnju koju treba uklonuti, ali postoji mogućnost da kada ih sklonemo sa vlasti, situacija postane još gora.

Pogledajte američke intervencije u Iraku i Afganistanu, američka vojska je u kratkom roku uspjela uništiti vojsku ovih država i uklonuti vlade ali rat do danas nije stao.

Odredili smo cilj, moramo naći strategiju kojom ćemo do cilja doći

Ovaj dio misije treba razdvojiti u par jednostavnih komponenti, naprimjer ukoliko želite poraziti državu, ne morate eliminisati sve ljude u toj zemlji, dovoljno je vojsku.

U suštini ne morate ni vojsku da uništite, jednostavno je trebate dovesti u nefunkcionalno stanje, obično uništavajući sjedište, generale i druge vidove komande i kontrole vojske.

Ponekad može biti i jednostavnije od ovoga, ako uništite državni vrh, ostatak vojske će izgubiti volju da vam se suprostavi.

U praksi to nije baš ovako jednostavno ali suština je da svedete broj meta na minimum, uštedite na resursima, jer svaka vojska ima ograničenu logistiku naoružanja.

Ne možete uništiti svaku metu, zbog toga morate pronaći gdje su “najslabije tačke“.

Navest ćemo nekoliko primjera kao podlogu za ovu strategiju, Zaljevski rat je najbolji primjer.

Za vrijeme Zaljevskog rata, američka vojska i koalicione snage susrele su se sa snažnom protuvazdušnom zračnom odbranom u Iraku.

Umjesto da se američka vojska polako probija kroz iračku odbranu i uništava jedan po jedan cilj, američka vojska je izabrala pametniju strategiju.

Iračka protuvazdušna odbrana u Zaljevskom ratu 1991. godine

Koristeći se stealth avionima, specijalnim snagama i Apache helikopterima, koalicija i američka vojska krenula je direktno na komandane centre iračke odbrane.

Umjesto hiljade zračnih udara na svaku zasebnu metu iračke odbrane koje bi vremenski trajalo sedmicama, američka vojska je neutralisala cijeli sistem sa nekoliko napada, u nekoliko sati.

Ovo je srž strategije koju vam nastojim pokazati, gledajući na sistem kao cjelinu pronalazimo “najslabiju tačku“ preko koje neutraliziramo cijeli sistem.

Električna mreža države je drugi odličan primjer ove strategije

Ostavljanje neprijatelja bez električne energije stavlja ga u tešku situaciju i njegov cilj da ti se suprostavi.

Na prvu pomisao, mnogi misle kako je potrebno uništiti svaku elektranu, trafostanicu, druga postrojenja za proizvodnju struje ali to je bespotrebno.

Ovaj cilj može biti postignut sa uništavanjem svega par vitalnih dalekovoda.

Američka vojska za vrijeme Zaljevskog rata i bombardovanja Srbije koristila posebnu verziju Tomahawk krstareće rakete sa vlaknima koja su blokirala trafostanice i dalekovode.

NATO bombardovanje Srbije

Poenta je da ne morate imati najveću vojsku na bojnom polju, ne morate ni uništiti svaku metu, samo one vitalne koje će onesposobiti cijeli sistem.

Koristeći minimalno truda na pametan način, uz brzinu, prilagodbu i fleksibilnost možete ishodovati pobjedom nad mnogo moćnijim neprijateljem.

Možete imati najveću i najopremljeniju vojsku na svijetu, ali ako im ne možete dostaviti hranu i municiju, bezvrijedna je.

Pored logističkih linija snabdijevanja, naredna bitna stvar su informacije, tj. obavještajni rad i izviđačke misije.

Pokretanje zračnih udara, slanje trupa da bi uništili desetine meta košta stotinama miliona dolara pa čak i više.

Umjesto toga koristeći specijalne snage ili doušnike možete potrošiti svega mali dio ove cifre, i pronaći vitalnu metu koju morate pogoditi.

Danas je obavještajni rad postao široko polje, agenti-špijuni, prisluškivanje komunikacija, satelitske slike, špijunski dronovi, i mnogo drugo.

Sve navedeno mora biti u međusobnoj kordinaciji da bi se borili u ratu što je efikasnije moguće.

Učiti iz historije

Lekcije mogu biti naučene iz svake bitke, američka vojska to pokušava činiti nakon svakog vojnog sukoba. Analiziraju se stvari koje su dobro urađene i one koje su pogrešne, svrha je otklonuti greške i ne ponoviti ih u budućnosti.

Jednom kada otkrijete ove nedostatke, bitno je da djelujete, to je ono u čemu se američka vojska do danas nije dobro pokazala.

Autor: Tarık BaşTürk

 

 

Podijelite: