U Novembru 2015. godine Turska je nakon nekoliko upozorenja oborila ruski SU-24 borbeni avion koji je bombardovao pobunjeničke turkmenske grupe u Siriji. Kakva je bila reakcija Zapada i NATO-a?
Američki zvaničnici ministarstva odbrane u početku krize sa Rusijom podržali su turske tvrdnje ali ubrzo nakon toga stigao je prvi nož u leđa u izjavama zvaničnika NATO-a: “Ruski avion je pogođen u Siriji nakon upada u turski zračni prostor“
Nakon ovoga optužili su Tursku kako je “Prenaglila” u svojim reakcijama prema Rusiji.
Slična situacija bila je i sa NATO alijansom, jedna od izjava iz NATO bila je: “NATO diplomate su zabrinute kako je Ankara postala previše agresivna u zaštiti svog vazdušnog prostora“.
Nakon ovoga uslijedile su reakcije iz Luksemburga i Njemačke, Njemačka je stavila do zananja Turskoj kako ne može računati na pomoć i podršku NATO ukoliko dođe do rata sa Rusijom.
“NATO ne može dozvoliti da bude uvučen u rat sa Rusijom zbog tenzija dvije države” – izjavili su visoki zvaničnici NATO-a.
Tačnije NATO je pod svaku cijenu nastojao spriječiti da se Turska pozove na Član .4 alijanse ukoliko dođe do ugrožavanja Turske od strane Rusije. U prevodu, okrivili bi Tursku za izazivanje rata sa Rusijom i sa strane gledali sukob.
Članice NATO saveza su nešto prije obaranja ruskog SU-24 od strane Turske povukle svoje sisteme protuzračne odbrane Patriot iz Turske.
Ne da nisu htjeli podržati Tursku protiv Rusije, čak su uskratili i pomoć koja je prije samog obaranja aviona bila dopremljena u Tursku.
Dok se sve ovo zbivalo, Amerika javno sklapa dogovor sa terorističkom organizacijom YPG u Siriji i naoružava ih sa ciljem kako su oni rekli “Da YPG očisti sjever Sirije tj.granicu sa Turskom od terorista DAEŠ-a“
Turska koja je uvidjela prijetnju kako SAD sa ovim korakom nastoji stvoriti pretpostavke za stvaranje Kurdistana u budućnosti, želi ući u Siriju i očistiti teroriste ali Rusi spriječavaju ulazak turskih borbenih aviona.
Turska tada odlučuje da sklopi sporazum sa Rusijom kako bi spriječila stvaranje terorističke države na svojoj istočnoj granici.
Tada dolazi do pregovora sa Rusima koji načelno pristaju na prodaju sistema protuvazdušne odbrane Turskoj.
Turska je decenijama tražila od SAD-a i svojih NATO saveznika da kupi Zapadne sisteme zračne odbrane ali nije bilo udovoljeno ovim zahtjevima.
2017. godine niko u Vašingtonu nije vjerovao kako će Turska ustvari nabaviti S-400. Amerikanci su računali kako je to ucjena od Turske kako bi od SAD-a dobila neke druge sisteme i naoružanje zauzvrat odustajući od S-400.
Kada je S-400 stigao u Tursku mnogi na Zapadu ostali su šokirani, ali Turska se ne može zaustaviti samo na ovom sistemu, mora ići napred sa razvojem domaće protuvazdušne odbrane.
Kažu kako je vojska temelj jedne države i kako su sistemi poruvazdušne odbrane njen krov, ukoliko nema krova ili ukoliko je on slab… Uzalud su snažni temelji!
Ovo je važna lekcija koju je NATO naučio Tursku.
Autor: Tarık BaşTürk
