Kako je Hamas porazio politiku Benjamina Netanjahua i srušio Abrahamov sporazum?

Predsjednik Izraela Reuven Rivlin, premijer Benjamin Netanjahu, Yossi Cohen šef Mossada(Fotografija: Kobi Gideon / GPO)

Podjela Izraela po etničkim linijama, rast unutrašnje političke nestabilnosti, gubitak podrške među arapskim državama, stvaranje osjećaja nesigurnosti među izraelskom populacijom, anti-izraelski protesti širom svijeta su samo neke od posljedica izraelskih napada na Gazu


Tradicionalno, palestinske oružane grupe pokušavale su poraziti Izrael izvana, ratujući protiv njega. Međutim, nedavna Hamasova strategija doživjela je zaokret u svom cilju, preorijentišući se od izvana prema iznutra. To uključuje izazivanje domaćeg i međunarodnog pritisaka za promjenu političkog okruženja u Izraelu. Korištenjem društvenih mreža i medija kako bi potkopao imidž Izraela, Hamas mijenja narativ koji se krije iza sukoba kako bi postigao pobjedu.

Kao inferiorna sila s relativno malo resursa i saveznika, Hamas je shvatio da je tradicionalna strategija “vjerskog rata” trivijalna i zastarjela. Stvaranje koalicije arapskih država da se vojno porazi Izrael i “oslobodi” Palestina pokazalo se uzaludnim tokom prošlog stoljeća – uprkos višestrukim pokušajima. Sada, kada je nekoliko arapskih država uspostavilo diplomatske odnose s Izraelom, a Izrael posjeduje jednu od najmoćnijih svjetskih vojski, Hamas razumije da je poraz Izraela u ovim uslovima samoubistvo.

Hamasova raketna kiša učinila je da se Izrael osjeti ranjivim, ponovo su se pojavile rasprave o funkcionalnosti Čelične kupole

Kada Izrael napadne Hamas, tada dolaze osude zbog kršenja ljudskih prava, donoseći palestinskoj inicijativi dalju podršku istaknutih međunarodnih aktera da priznaju državu Palestinu.

Trenutno pojedinačne objave na Twitteru imaju veći globalni doseg od većine renomiranih novina, što Hamasu daje poticaj na međunarodnoj sceni. Na svijetu postoji 1,5 milijardi muslimana, od kojih je velika većina naklonjena Palestini.

Primjerice, Hamas je povećao napade 10. maja, na dan Jerusalema, koji se obilježava od strane Izraela. Izrael na ovaj dan obilježava ponovno ujedinjenje Jerusalema i uspostavljanje izraelske kontrole nad gradom. Promovirajući priče da palestinske organizacije napadaju Izrael samo zato što ih izraelska vlada napada, Palestinci će možda uspjeti uvjeriti značajan dio Izraelaca da na izborima odaberu vladu naklonjenu miru.

Za manje od pet minuta Hamas je ispalio 137 raketa na Aškelon, što je više raketa nego što je ispaljeno na Izrael nego cijele 2020. godine, u pokušaju da savlada izraelski sistem protivraketne odbrane Iron Dome. Procjene sugeriraju da su palestinske organizacije u samo deset dana na Izrael ispalile oko 5.000 raketa, što je ekvivalent broju ispaljenih raketa tokom gotovo posljednjih deset godina.

Ispaljivanjem velikog broja raketa odjednom dovodi do prezasićenja izraelskih odbrambenih sistema, što omogućava nekim raketama da pogode svoje ciljeve. S obzirom na to da se Hamasova strategija odnosi na uvjerenje, a ne na vojnu pobjedu, dovoljno je stvoriti psihološki osjećaj da je Izrael ranjiv. Nemogućnost svjetski poznate Čelične kupole da zaustavi palestinske rakete potaknut će pitanja o izraelskoj sigurnosti, uprkos tome što Palestinci znaju da ne mogu vojno poraziti Izrael.

Čak i ako većina Hamasovih raketa pogodi svoje ciljeve, Palestinci i dalje ne bi mogli osloboditi niti jedan grad. Palestinci nemaju nikakvu sposobnost da se direktno suprotstave izraelskim snagama, a kamoli da zadrže teritoriju. Stoga Hamas radi na tome da na terenu djeluje na percepciju, a ne na činjenice.

Hamas je također promijenio mete napada, zamijenivši male ciljeve poput vojnih vozila sa kritičnom infrastrukturom poput plinovoda i aerodroma

Hamas je ispalio rakete prema izraelskim plinskim instalacijama u Mediteranu od početka sukoba. Izrael je u velikoj mjeri ovisan o Mediteranu, jer velika većina uvoza dolazi preko luka u Sredozemnom moru.

Štoviše, Izrael posjeduje malu mornaricu koja je zadužena da zaštiti veliku pomorsku teritoriju. Hamasove pomorske sposobnosti s godinama su porasle tako da uključuju autonomne povodne dronove i male brodove komandosa koji napadaju izraelske instalacije u Mediteranu, stvarajući dojam da se Izrael sada mora boriti protiv Palestinaca na više frontova.

Hamasovo vojno krilo, brigada Izzadin al-Qassam, poslala je prošle sedmice poruku međunarodnim aviokompanijama, upozoravajući ih da će gađati izraelske aerodrome, nazivajući to “pravnim odricanjem odgovornosti” koje služi kao upozorenje. Nakon toga brojne od globalnih aviokompanija otkazale su svoje letove prema Izraelu, što je stvorilo neviđenu paniku među izraelskom populacijom.

Prizor sa stotinama raketa iznad Jerusalema i Tel Aviva promijenio je percepciju Izraelaca o njihovoj sigurnosti. Izraelski ministar odbrane izjavio je da će “ako Izraelci nemaju gdje spavati, sravniti pojas Gaze”.

Ovo je svjedočenje da Hamasova strategija djeluje: grupa mijenja izraelske sigurnosne percepcije o njihovoj vladi.

Izraelska politika se nedavno suočila sa mnogim neizvjesnostima. Nijedna stranka nije mogla osigurati dovoljnu podršku birača na nedavnim izborima, a premijer Benjamin Netanjahu je bio neuspješan u formiranju vlade. Njegova postignuća bila su od neprocjenjive vrijednosti za Izrael – uključujući uspostavljanje odnosa s tzv. istaknutim sunitskim arapskim državama uz potpisivanje Abrahamovog sporazuma – ipak nije uspio privući podršku političke većine.

Ispaljivanjem neviđenog broja raketa, Palestinci su izazvali kolaps saveza između opozicionih stranaka, uključujući i arapsku stranku, radi formiranja vlade. Usred ovih neizvjesnosti, bilo koja naredna izraelska vlada neće biti u mogućnosti uspostaviti čvrstu koaliciju na vlasti. Podjela Izraela po etničkim linijama vratit će sam Izrael godinama unazad. To također čini savezništvo ljevice i desnice gotovo nemogućim. Dakle, Palestinci su uspjeli promijeniti izraelsku politiku, što je politički trijumf postignut s relativno sićušnim resursima.

Izgledi za nove izbore u Izraelu čine se visokim, a s nedavnim tenzijama sigurnost će dominirati izbornim programom. Iako bi napadi mogli osnažiti desničarske stranke na predstojećim izborima, napadi dokazuju da se nakon dvanaest godina postojanja Netanjahua na funkciji, unatoč svim njegovim postignućima, Izrael i dalje osjeća ranjivim naspram male palestinske grupe. Glasači bi mogli shvatiti da samo prijateljstvo s Palestinom, a ne moćnim arapskim državama, može zaista ponuditi sigurnost Izraelu. Dugoročno, izraelski glasači bi mogli preferirati ljevičarsku ili centrističku stranku, što bi bio krajnji trijumf Palestine.

Anti-izraelski protesti širom svijeta, posebno u susjednom Libanu i Jordanu, alarmantni su za Izrael. Otvoren je prostor za djelovanje proiranskih grupa u tim državama da interveniraju pod izgovorom “spašavanja Jerusalema”. Iako su izraelski kreatori politike vjerovali da će normalizacija odnosa sa sunitskim arapskim državama dovesti do toga da se palestinske organizacije poput Hamasa ugase, nedavni napadi dokazali su suprotno. Dvodržavno rješenje i dalje je najrealnije i jedino rješenje koje podržava međunarodna zajednica.

Izvor: Farhang Faraydoon Namdar/nationalinterest.org

Podijelite: