Izrael, koji više ne uživa tako otvorenu američku podršku, treba popraviti svoje odnose sa Turskom – kako bi zaustavio Iran u razvoju nuklearnog oružja
Današnjim Bliskim istokom uglavnom dominiraju tri države: Iran, Izrael i Turska.
Odlaskom Trumpove administracije iz Bijele kuže, Izrael je izgubio otvorenu američku podršku protiv Irana.
Bidenova administracija fokusirala se uglavnom na popravljanje odnosa i pomirenje sa Iranom, što se moglo naslutiti iz samih izjava najviših zvaničnika Bidenove administracije.
Izraelu u ovoj situaciji nije ostalo puno alternativa, osim da pokuša uspostaviti ujedinjeni Bliskoistočni front protiv Irana, čija je osnova Abrahamov sporazum sa Arapskim državama.
Međutim, Arapske države pokazale su se nedovoljnim i vrlo slabim u ratu protiv proiranskih milicija u Jemenu. Stoga Izrael sada razmatra na koji način može privući pomoć Turske u potencijalnom sukobu sa Iranom.
Vidljivo je također da i turska strana ima svoje interese pa čak i nastojanja da izgladi odnose sa Izraelom.
Međutim, motiv Turske u ovom slučaju nije Iran, već Istočni Mediteran. Turci računaju da ukoliko sklope sporazum o pomorskom razgraničenju sa Egiptom i Izraelom, Grčka i EU neće imati puno izbora osim da prihvate novonastalu realnost na terenu.
Tako možemo čuti izjave turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako šalje pozitivne signale o mogućem približavanju sa Izraelom.
Zbližavanje Izraela i Turske imat će određenu cijenu za obje države
Izrael posljednjih godinu dana često kritikuje podršku koju Turska pruža palestinskom pokretu Hamas, i uveliko izražava sumnje u iskrenost turskog predsjednika da stvarno pristupi normalizaciju odnosa.
Turska negira da pruža bilo kakvu logističku i oružanu podršku članovima Hamasa, te tvrdi da je matrijalna podrška palestinskom narodu uglavnom socijalno-humanitarnog karaktera.
Cijena koju će Izrael morati platiti u drugu ruku je smanjivanje tenzija sa palestincima, podizanje blokade Gaze i poboljšanje njihovih životnih uslova.
Međutim, to nije sve. Turska od Izraela očekuje potpisivanje sporazuma o pomorskom razgraničenju, što za Izrael donosi potencijalni rizik nesuglasica sa svojim regionalnim saveznicima poput Grčke.
Postoje naznake da je Izrael spreman platiti ovu cijenu, jer trenutni glavni prioritet za Izrael je spriječiti Iran da se domogne nuklearnog oružja, preciznih balističkih raketa i zaustaviti dodatno jačanje i naoružavanje Hezbollaha.
Izrael smatra da je sada pravo vrijeme za normalizaciju sa Turskom, jer iza sebe ima snažnu polugu regionalne stvarnosti sa Abrahamovim sporazumom, dok smatra kako je Turska u nezgodnom položaju zbog nekoliko otvorenih pitanja sa Bidenovom administracijom.
Međutim, Iran ne predstavlja otvorenu prijetnju Turskoj. Stoga Izrael ne može očekivati da će se Turska potpuno posvetiti vojnoj konfrontaciji sa Iranom. Iran i Turska su značajni trgovinski partneri i države koje dijele zajedničku granicu.
Izrael vidi šansu u nedavnoj dinamici odnosa između Irana i Turske
Početkom 2020. godine dogodila se turska vojna intervencija u široj regiji Idliba protiv režimskih snaga, kao i iranskih milicija i Hezbollaha.
U ovom sukobu od strane turske vojske ubijene su desetine pripadnika Hezbollaha kao i iranskih-šiitskih milicija.
Također, u prethodnoj turskoj vojnoj operaciji u Afrinu turske bespilotne letjelice gađale su pripadnike šiitskih milicija koje su nastojale ući u grad ispred turske vojske.
Posljednjih mjeseci, proiranske milicije u Iraku zaprijetile su Turskoj odmazdom – ukoliko vojno interveniše u iračkom Sindžaru.
Došlo je i do diplomatske krize između Irana i Turske zbog izjava iranskog ambasadora u Bagdadu, koji je negirao pravo Turske za bilo kakvim prekograničnim operacijama na sjeveru Iraka.
U posljednje vrijeme je primjetna otvorena saradnja između kurdske terorističke organizacije PKK i proiranskih milicija na sjeveru Iraka.
Uzimajući to u obzir, Turska i Iran su se našli na suprotnim stranama i u ratu oko Nagorno-Karabaha.
Turska i Izrael su otvoreno podržavali Azerbejdžan, kojem su isporučili svoje napredne bespilotne letjelice i dronove, dok je Iran u tajnosti pomagao jermenske okupatorske snage.
U tom kontekstu Azerbejdžan je se ponudio da posreduje u pregovorima između Izraela i Turske kako bi pomogao u naporima za normalizaciju.
U širem kontekstu, Iran je zabrinut zbog širenja utjecaja Turske na Kavkazu i Srednjoj Aziji
Stoga se da zaključiti kako postoji puno više razloga za saradnju Turske i Izraela od onog što ove dvije države čini neprijateljima.
U interesu Turske je također spriječiti Iran da se domogne nuklearnog oružja, jer Iran kao nuklearna sila postao bi puno veća prijetnja za samu Tursku i njene interese u Siriji, Iraku kao i na Kavkazu.
Za očekivati je da ćemo u narednim mjesecima svjedočiti aktivnijoj izraelskoj diplomatskoj ofanzivi prema Turskoj, kada je riječ o suprostavljanju iranskom nuklearnom programu i suzbijanju proiranskih milicija u Siriji i Iraku.
Sa dugo najavljivanim povlačenjem američke vojske sa Bliskog istoka, Izrael traži nove regionalne partnere kako bi uspostavio ravnotežu moći prema Iranu.
Jasno je da zaljevske države nisu ozbiljan i pouzdan partner koji bi Izraelu mogao ponuditi dugoročnu regionalnu sigurnost.
Suprotno tome, pojedini izraelski zvaničnici bili su iznenađeni turskim vojnim suprostavljanjem Asadovom režimu, iranskim milicijama i Hezbollahu u prošlogodišnjoj vojnoj operaciji u Idlibu.
Iako pun sumnje i nepovjerenja, Izrael vidi Tursku kao glavnu američku alternativu u nastojanjima da se suprostavi Iranu i njegovim regionalnim produžnicama poput Hezbollaha i proiranskih šiitskih milicija.
Autor: F.T
