Izraelski napadi na Al-Aksu i povratak institucije hilafeta u islamskom svijetu

Susret lidera islamskih država na samitu Organizacije izlamske saradnje (OIC)

Nova eskalacija sukoba u Jerusalemu i posljednji izraelski napadi na Gazu postat će okidač za pokretanje rasprava o povratku institucije hilafeta u islamskom svijetu


Uz najnovije napade i racije u Jerusalemu na džamiju Al-Aksu i deložacije palestinskih porodica, širom arapskog svijeta ponovo je upaljen plamen nezadovoljstva prema izraelskim potezima protiv Palestinaca.

Ovo, naravno, nije prvi put da se takvo nešto događa. I prije nego je Izrael zvanično uspostavljen 1948. godine, Jevreji su sijali teror i strah, proljevajući krv na teritorijama tadašnje Palestine.

Međutim, za razliku od svih dosadašnjih sukoba, ovaj put izraelski napadi bi mogli imati sasvim drugačije posljedice. Glavna posljedica toga mogla bi biti povratak institucije hilafeta u islamskom svijetu, kao nove geopolitičke osovine koja će djelovati širom muslimanske geografije. Naravno, ne radi se o onome što bi većina u ovoj situaciji očekivala. Radi se o ozbiljnoj i uređenoj instituciji koja će obuhvatiti sve muslimanske narode, na koju neće moći isključivo polagati pravo monopola nijedna država.

U prošlosti, u vrijeme Osmanske države i dominacije u svijetu, tadašnja država tokom višestoljetne vladavine uspjela je okupiti većinu muslimanskog svijeta, i sa svojom vojskom uspjela je nametnuti svoj poredak i upravu. Raspad Osmanske države imao je za posljedicu uspostavljanje velikog broja malih država, koje danas nisu u mogućnosti zajednički zauzeti stav ili voditi zajedničku politiku, niti za takvo nešto posjeduju potrebnu snagu.

Iako i danas postoje organizacije poput OIC-a tj. Organizacije islamske saradnje, u okviru koje sudjeluju većina država sa većinskom muslimanskom populacijom, ovaj vid organizovanja nije dao nikakav efekat i rezultat pred problemima i izazovima sa kojima se muslimani susreću. U glavama današnjih muslimana, povodom najnovijih događaja u Jerusalemu i Gazi, ukorijenjena je misao kako se nešto mora uraditi.

Vladajući u njihovim državama nalaze se pod ozbiljnim pritiskom populacije da učine nešto i naprave bilo kakav korak.
Iako su arapske države poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Egipta postale bliske sa Izraelom, iz ovih država su došle vrlo oštre osude i izjave protiv izraelskih poteza u Jerusalemu i Gazi.

Ovo dugogodišnje nakupljano nezadovoljstvo pred nepravdom koja se događa će neminovno imati određene posljedice i ishode.

Pozadina izraelske okupacije Palestine

Iako današnji Izrael važi za jedinu sekularnu demokratiju na Bliskom istoku, i državu koja je zakonski uređena, to u praksi nije slučaj. Izrealski jevreji spadaju u radikalne vjerske fanatike, dok jedina stvarna vodilja izraelske države nije izraelski ustav već jevrejska knjiga Talmud, koja ne priznaje ovosvjetske zakone niti međunarodno pravo.
Ova knjiga ne priznaje pravo postojanja u tzv. Svetoj zemlji bilo kojoj drugoj vjerskoj skupini ili naciji, do samih Cionista tj. Jevreja.

Granice “Svete zemlje” u koju izraelski Jevreji prema ovoj knjizi vjeruju, protežu se od današnjeg Irana, jugoistoka Turske pa sve do rijeke Nil u Egiptu, što je ujedno simbolika koju odražavaju dvije plave crte na zvaničnoj izraelskoj zastavi tj. rijeke Eufrat i Nil.

Iako su današnje vlade u Egiptu, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima naklonjene Izraelu, arapski narodi ovih država jasno vide izraelsku ambiciju za okupacijom višestoljetne arapske geografije. Pogledamo li teritoriju koju je Izrael držao pri svom zvaničnom uspostavljanju 1948. godine i današnje stanje, namjera i ciljevi Izraela su potpuno jasni.

Prvi korak: Sjedinjene Turkijske Države

Organizacija turkofonih država, poznatija kao Turkijsko vijeće, održala je neformalni samit 31. marta, koji je bio priprema članica za predstojeći zvanični samit u Istanbulu ove godine. Generalni sekretar ovog vijeća, Bagdad Amrejev, nedavno je izjavio kako članice vijeća teže ka ujedinjenoj državi Turkijskih naroda, što će biti glavna tema istanbulskog samita.
Iako za mnoge zvuči nerealno, etnički turkijske države su u fazi formiranja nove geopolitičke osovine u Aziji, dok Turska već dugi niz godina ima sličnu ambiciju unutar muslimanskog svijeta.

Iako toga možda nisu ni svjesni, Izrael i Zapad će pomoći Turskoj u njenim ciljevima da stvori sličnu osovinu unutar muslimanskog svijeta.

Pogledamo li izvještaje medija na Zapadu povodom izraelskih napada u Jerusalemu i Gazi, i izjave zapadnih lidera poput Bajdena i Makrona, gotovo svi verbalno osuđuju palestinske rakete koje su ispaljene prema Izraelu, kao očajnički čin odbrane, i otvoreno brane pravo Izraela na okupaciju, ubijanje i protjerivanje Palestinaca.

Istovremeno, vanjska politika ovih država na Bliskom istoku zasnovana je na temelju koji nazivaju “sigurnost Izraela”. Ova očita nepravda izaziva bijes kod velikog broja muslimana.

Nepravda koja dolazi sa Zapada primorat će muslimane da stvore zajednički front

Sa najnovijim događajima muslimanski narodi širom postavljaju pitanje: Šta je to šta se može uraditi?
Svima je jasno da protesti i međunarodne osude, koje gledamo decenijama, ne daju nikakav značajan rezultat, ne zaustavljaju Izrael u daljnjoj okupaciji palestinskih teritorija.

Zapad i njegovi lideri, uključujući i Joe Bidena, dugi niz godina najavljuju kako će “demokratijom riješiti probleme Bliskog istoka.” Nedavno je jednu takvu inicijativu na Bliskom istoku preduzeo bivši američki predsjednik Donald Trump, uvjerivši nekoliko arapskih država da krenu u normalizaciju sa Izraelom. Međutim, sa najnovijim izraelskim napadima sav trud je pao u vodu.

Najnoviji događaji sada primoravaju države poput Turske, Saudijske Arabije, Egipta i drugih da rješenje traže izvan Zapada i međunarodne zajednice, u okvirima muslimanske geografije. U ovom kontekstu je turski ministar vanjskih poslova, Mevlut Čavušoglu, za vrijeme nedavne posjete Saudijskoj Arabiji dao određene izjave koje su nagovještaj u kojem smjeru se stvari kreću.

Čavušoglu je za vrijeme ove posjete govorio o tome kako osude nisu dovoljne, kako se trebaju preduzeti konkretni koraci kako bi se zaustavila izraelska agresija. Predsjednik Uprave za vjerske poslove Republike Turske Ali Erbas je još otvorenije govorio o ovoj temi proteklih dana.

Izjavio je kako je cijeli muslimanski svijet odgovoran za događaje u Jerusalemu, kako trebaju svi zajedno da poduzmu korake, što je jedan od glavnih pokazatelja kako se priprema tlo za rasprave o povratku institucije hilafeta.

Prvi uvod za ovakvo nešto ustvari, dogodio se 2015. godine kada su se vojne snage brojnih islamskih država okupile u Turskoj pod motom “islamske vojske”.

Glavni strah i opasnost koju Izrael danas vidi jeste da većinske muslimanske države i njihovi narodi uspostave zajednički front, i dođu u poziciju zajedničke koordinacije u svojoj politici prema Izraelu.

Buduća institucija hilafeta

U vrijeme Osmanske države, sultan i halifa važili su za istu osobu. Međutim, danas takvo nešto vjerovatno ne bi bilo moguće. Pojedini koje se bave proučavanjem ove teme, smatraju da je najbolje rješenje po uzoru na vatikanski model, u kojem bi institucija hilafeta bila izdvojena iz bilo koje nacionalne države, po uzoru na Vatikan unutar Italije.

Prvi relevatni akteri koji će otvoriti ovu temu u bliskoj budućnosti bit će islamski učenjaci, onako kako je to nedavno nagovjestio predsjednik turskog Dijaneta, što će postati prva stepenica ka stvaranju jedne ovakve institucije, što će neizbježno postati temelj za kasnije uspostavljanje Islamske vojske.

Jedan ovakav događaj će postati prekretnica i prepreka za sve izraelske planove na “svetoj zemlji” između Eufrata i Nila, koje do danas niko drugi nije mogao da zaustavi. Međutim, ne radi se samo o običnoj vjerskoj organiciji, već o nečemu što je potrebno kako bi se islamski svijet okupio, uspostavio zajedničku globalnu politiku, što bi pružilo nadu brojnim muslimanskim narodima u svijetu.

Kada će se to dogoditi niko ne može precizno tvrditi, ali ovi posljednji prizori iz Jerusalema, posebno Gaze, su postali katalizator koji će dovesti do otpočinjaja diskusija i rasprava za uspostavljanje jedne ovakve organizacije i institucije.

Danas se ravnoteža moći u svijetu mijenja, Sjedinjene Države i Zapad gube moć i utjecaj, dok paralelno raste utjecaj i snaga Turske i drugih država u Aziji.

Iako Turska radi na njenom uspostavljanju, ova institucija neće biti pod kontrolom niti Turske niti bilo koje druge države. Njena svrha bit će borba za prava, prosperitet i budućnost 1,5 milijardi muslimana.

Autor: F.T

Podijelite: