Iranska vojska je upala na azerbejdžanski teritoriji i zaustavila ofanzivu azerbejdžanskih snaga

FOTO: Azerbejdžansko ministarstvo odbrane

Dok se u azerbejdžanskoj javnosti govori o neprijateljskim vojnim vježbama susjednog Irana, proteklih dana objavljeni su detalji iz prošlogodišnjeg 44-dnevnog rata koji govore o ilegalnom upadu iranske vojske na azerbejdžanski državni teritoriji i o njihovom susretu sa azerbejdžanskom vojskom.


Jedinice Oružanih snaga Azerbejdžana 17. oktobra oslobodile su selo Khudaferin i podigle azerbejdžansku zastavu u oslobođenoj regiji. To je službeno objavljeno 18. oktobra, nakon što je potpuno očišćeno njegovo okruženje od okupatorskih elemenata. Ne usporavajući tempo azerbejdžanske kontraofanzive, komandosi oružanih snaga Azerbejdžana napredovali su duž rijeke Araz, prema brani državne elektrane Khudaferin, kako bi najkraćim i najsigurnijim putem stigli do grada Zangilana.

Put, posebno s vojnom opremom, nije bio lak, s obzirom na to da je s jedne strane još uvijek bilo otpora od strane armenske okupacione vojske, a s druge strane, Iran se nalazio vrlo blizu, doslovno sa druge obale rijeke. Podsjećamo, međutim, da je to bio najkraći i najmanje opasan put do Zangilana za azerbejdžansku vojsku.

No, nakon što su okružili branu i krenuli prema Zangilanu, komandosi oružanih snaga Azerbejdžana naišli su na jedinice iranske vojske. Azerbejdžanski južni susjed, kršeći međunarodno pravo, nepovredivost granica i teritorijalni integritet Azerbejdžana, agresivno je napao suverenu teritoriju susjedne zemlje.

Pozicije azerbejdžanske vojske i iranskih snaga u dolini rijeke Araz, za vrijeme rata u Nagorno-Karabahu (Karta: Caliber.az)

Noseći malokalibarsko oružje i vozeći nekoliko pikapa, iranska vojska, koja je unaprijed postavila betonske prepreke na putu azerbejdžanskih vojnika, blokirala je put azerbejdžanskim komandosima koji su napredovali protiv armenskih okupatorskih snaga. Iransko objašnjenje bilo je prilično cinično – mi, kažu, čuvamo branu.

Podsjetimo još jednom – sve se to dogodilo na suverenoj teritoriji Azerbejdžana! Pregovori između azerbejdžanskih i iranskih zapovjednika na terenu završili su uzalud, a situacija je eskalirala. Kako bi se izbjegao oružani sukob s iranskom vojskom i otvaranje drugog fronta, generalštab azerbejdžanske vojske donio je tada najispravniju odluku – da se njihove snage vrate u selo Soltanly, koje se nalazi 14 kilometara dalje i čije je oslobađanje bilo potvrđeno 19. oktobra.

Iste noći, 17. na 18. oktobar, Teheran je diplomatskim kanalima skrenuo pažnju na oštar protest Azerbejdžana zbog invazije iranske vojske na azerbejdžanski suvereni teritoriji. Baku je zaprijetio da će objaviti informacije o invaziji od strane Teherana široj javnosti, što bi neizbježno izazvalo reakciju miliona Azerbejdžanaca – štaviše, s obje strane Araza, uključujući i one u Iranu. Da bi se riješila trenutna situacija, vojni ataše iranske ambasade u Azerbejdžanu, Javad Furutani, u pratnji azerbejdžanske vojske noću, hitno je upućen u regiju Jabrayil kako bi na licu mjesta proučio situaciju. Nakon nekoliko dana napetih pregovora, Iran je povukao svoje trupe s teritorije Azerbejdžana. To je bio dan kada je Teheran pobijedio u ime Armenije.

Invazija iranske vojske na teritoriju Azerbejdžana dovela je do činjenice da je azerbejdžanska vojska izgubila dragocjeno vrijeme. To je pomoglo armenskoj okupacionoj vojsci da se pregrupira, dopremi logističke rezerve i ojača odbranu.

Osim direktne vojne intervencije u Jabrayilu, tokom rata, iranska strana je Armencima prenijela obavještajne podatke o kretanju jedinica azerbejdžanske vojske, posebno jer su se ti pokreti lako mogli vizualno pratiti s iranske teritorije. Ali isto tako ne možemo ne primijetiti činjenicu da su simpatije običnog naroda Irana bile na strani Azerbejdžana. Iranski Azerbejdžanci koji žive s druge strane rijeke Araz aktivno su podržavali azerbejdžansku vojsku i ometali djelovanje iranskih snaga sigurnosti.

Mnogi u Azerbejdžanu, čak i prije rata, shvatili su da Teheran ne želi oslobađanje Nagorno-Karabaha od armenske okupacije. Da nije bilo invazije iranskih trupa, oslobođenje Zangilana dogodilo bi se ranije od 20. oktobra, a poraz armenskih jedinica u tom smjeru bio bi još teži. Iran je jasno iskazao svoje namjere ne samo u posljednjih nekoliko dana, dok izvodi vojne vježbe na granici s Azerbejdžanom, već i u danima oslobodilačkog rata, što je bio sudbonosan trenutak za azerbejdžanski narod.

Predsjednik Azerbejdžana i vrhovni komandant azerbejdžanskih oružanih snaga, Ilham Alijev, izjavio je da je rat pokazao ko, koje zemlje su pravi prijatelji Azerbejdžana. “Mi smo ljudi koji cijene prijateljstvo.” dodavši da je također vrlo važno da se nikada, ne zaboravi i ne oprosti izdaja, alaudirajući na susjedni Iran.

Izvor: Caliber.az

Podijelite: