U posljednje vrijeme hibridni rat u Libiji polako prelazi u konvencionalni sukob. Ali zašto je to tako? Nakon uključivanja Turske u rat u Libiji, međunarodno priznata vlada uspjela je suzbiti napade na glavni grad i potisnuti Haftarove snage, zajedno sa ruskim i UAE snagama stotinama kilometara unazad. Zbog toga Rusija, UAE i Francuska nemaju puno izbora, nakon što su izgubile u hibridnom ratu, počelo je dopremanje ruskih borbenih aviona i uključivanje egipatske vojske u libijski sukob.
Rat u Libiji posljednjih mjeseci krenuo je u potpuno suprotnom smjeru. Vlada u Tripoliju, koja se nalazila gotovo pred potpunim porazom i kolapsom, uspjela da razbije opsadu Tripolija i suzbije napade neprijateljskih snaga.
Neprijateljske snage su protjerane i razbijene, velika količina njihove vojne opreme je uništena ili zaplijenjena od snaga libijske vlade.
Snage koje podržavaju Halifu Haftara su tada pokušale izvesti nekoliko manevara, kako bi situaciju na terenu Libije preokrenule u svoju korist.
Prvi pokušaj izvela je grčka mornarica, zatim francuska mornarica, koje su pokušale izvršiti inspekcije teretnih brodova koji su iz Turske krenuli prema Libiji. U oba slučaja reagovala je turska mornarica i ovi pokušaji su preventivno zaustavljeni.
Napad na zračnu bazu Al-Watiya od strane „Nepoznatih aviona“.
Gotovo sigurno da je Turska otkrila ko stoji iza ovog događaja, međutim pozadina ovog napada je skroz druga. Cilj napada bio je izazvati napad turske vojske po položajima egipatske vojske, kako bi se Egipat uvukao u rat u Libiji.
Postojala je zavjera da se za napad na Al-Watiyu okrivi Egipat, i tim izazove turska odmazda ali turska strana nije upala u zamku.
Glavno pitanje za Tursku ovdje je: Da li je Al-Watiya u ovom napadu razorena i uništena?
Prema dostupnim informacijama iz medija i satelitskim snimcima nema značajne štete.
Nedugo nakon napada na zračnu bazu Watiya turska vojska počela je sa isporukama vojne opreme, brojni transportni avioni turske vojske sletjeli su u Al-Watiya zračnu bazu.
Dok na ovaj napad većina gleda kao ozbiljnu prijetnju, napad na Al-Watiyu je mogao biti i mamac turske vojske, koja je nastojala testirati neprijateljsku spremnost i mogućnosti intervencije u Libiji. Tvrdim to iz razloga što su samo par dana nakon ovog napada počeli pristizati turski transportni avioni u Al-Watiyu. Da li bi turska vojska tek tako rizikovala svoje transportne avione i opremu u Libiji? Naravno da ne.
Vojnu ravnotežu unutar Libije najbolje oslikavaju ruski nasumični napadi u Siriji, i izazivanja eskalacije između Azerbejdžana i Armenije na Kavkazu. Brojni mediji govore o ruskom povlačenju iz Libije, koje prati izljev bijesa u Siriji i Azerbejdžanu.
Ruski borbeni avioni SU-24 i Mig-29 koji su razmješteni u zračnoj bazi Jufra, trenutno su laka meta za raketne sisteme i haubice koje posjeduju snage GNA.
Udaljenost pozicije GNA snaga od ove baze nije velika, međutim i slučaju napada na aerodromske piste zračne baze, ovi avioni ponovo postaju beskorisni, jer ruski avioni u ovom slučaju neće moći ni poletjeti.
Rusija nema izbora, na terenu Libije već postoje vjerodostojna informacije iz desetina izvora kako se ruski plaćenici povlače iza linija glavnog fronta.
- Kada je u pitanju egipatska vojska, prethodno smo objavili analizu pod naslovom: Egiptaska vojska: Zračne, kopnene i mornaričke snage
Egipat ima veliki nedostatak kada su u pitanju zračne snage, to je nedostatak zračnih tankera koji bi omogućili egipatskim zračnim snagama ozbiljno djelovanje iznad libijskog zračnog prostora. Egipat ukoliko se usudi krenuti u kopnenu avanturu sa svojom vojskom unutar Libije, neće biti u mogućnosti zaštiti kopnene snage od vazdušnih udara turske vojske.
Turska obavještajna služba i vojska nadziru sva kretanja egipatske vojske, svakom ozbiljnom gomilanju snaga na libijskoj granici, prethodit će višednevna priprema unutar Egipta. Kopneni ulazak egipatske vojske u Libiju i dolazak na front Sirta i Jufre će trajati najmanje dva dana, zbog udaljenosti od blizu 900 kilometara, što daje mogućnost turskoj vojsci da iz zraka gađa egipatske snage.
Kao što svi znamo, turske zračne snage posjeduju zračne tankere KC-135 za dopunu goriva u vazduhu, sa kojima turski borbeni avioni satima mogu ostati u zračnom prostoru iznad Libije.
Pored toga za egipatsku vojsku biće veliki problem dopremanje logistike, koja bi mogla biti metom napada bespilotnih letjelica ili borbenih aviona. Nešto slično smo već vidjetli kada su u pitanju Haftarove milicije i njihove logističke linije.
Ulazak egipatske vojske u Libiju Turska već duže vrijeme razmatra i neće biti nikakvog posebnog iznenađenja.
Ukoliko dođe do velike eskalacije unutar Libije, turska vojska ima nekoliko opcija u ovoj situaciji poput razmještanja S-400, Hisar-O, Bora Khan i drugih sistema.
Dopremanje ovih sistema u Libiju ozbiljno bi preokrenulo vojnu ravnotežu u korist Turske. Tada egipatski i drugi borbeni avioni, čak i ruski ne bi tako slobodno mogli letjeti Libijom.
Nadam se kako UAE, Saudijska Arabija i ostale države neće uspjeti u naumu da Libiju pretvore u stanje kojem godinama svjedočimo u Jemenu.
Autor: F.T
