Grčki mediji optužuju Egipat da je postigao dogovor sa Turskom oko pomorskog razgraničenja u Istočnom Mediteranu
Grčki list Kathimerini objavio je da je Egipat u istočnoj zoni tenderske karte uzeo u obzir kontinentalni pojas koji je Turska proslijedila Ujedinjenim nacijama, nakon sporazuma između Turske i Libije u novembru 2019.godine.
Novine su objavile da bi se potez Kaira mogao protumačiti kao njegovo ustručavanje da se uključi u kontroverzu oko tursko-grčkog kontinentalnog pojasa u regiji, posebno u regiji Kipra.
Kathimerini je također objavio da, iako se ovaj potez neće odnositi na trenutno pomirenje, Kairo je Ankari ostavio otvorena vrata za buduće razgovore provodeći takav potez.
Tursko-libijski sporazum o pomorskom razgraničenju pružio je pravni okvir za spriječavanje bilo kakvih uzurpiranja prava od strane regionalnih država. U skladu s tim, izbjegnuti su pokušaji grčke vlade da prisvoji ogromne dijelove kontinentalnog pojasa Libije, otkako je politička kriza pogodila sjevernoafričku zemlju 2011. godine.
Sporazum je također potvrdio da su Turska i Libija pomorski susjedi. Razgraničenje započinje od primorskih gradova Fethiye-Marmaris-Kasa na jugozapadnoj obali Turske i proteže se do obale Libije i gradova Derna-Tobruk-Bordia.
Kao odgovor na libijsko-turski sporazum, Egipat i Grčka potpisali su sporazum u augustu 2020. godine, kojim su između dvije zemlje odredile EEZ (ekskluzivnu ekonomsku zonu) u Istočnom Mediteranu.
Pomorsko razgraničenje na osnovu sporazuma o EEZ (ekskluzivna ekonomska zona) između Grčke i Egipta. Turska se oštro protivi ovom sporazumu, najavivši čak i prije samog njegovog potpisivanja da ga neće poštovati. Na karti je također ucrtana EEZ između Turske i Libije.
Prema Konvenciji UN-a o pomorskom pravu, dok je država u stanju protezati svoje teritorijalne vode na samo 12 nautičkih milja prema moru, kada je u pitanju ekskluzivna ekonomska zona, područje se može proširiti za dodatnih 200 milja.
Međutim, ako je pomorska udaljenost između dvije zemlje manja od 424 milje, potreban je bilateralni sporazum kako bi se utvrdila međusobno dogovorena linija razdvajanja njihovih isključivih ekonomskih zona.
Grčka, s druge strane, tvrdi da ostrva imaju pravo na sopstvenu ekskluzivnu ekonomsku zonu, a ovom tvrdnjom Grčka bi uveliko umanjila tursku zonu.
Drugi grčki novinski portal The Indicator objavio je da je Egipat blizu postizanja sporazuma s Turskom u Istočnom Mediteranu zanemarujući grčke interese
Objavljeno je da su područja jedne tenderske zone od strane Egipta utvrđena prema interesima Turske, a ne prema sporazumu s Grčkom.
Odnosi između Turske i Egipta pogoršali su se nakon što je general Abdel-Fattah el-Sisi svrgnuo prvog demokratski izabranog predsjednika zemlje, Muhameda Mursija, u vojnom udaru nakon samo godinu dana mandata.
Ankara je zadržala svoj stav da je neprihvatljivo da demokratski izabrani predsjednik bude svrgnut u vojnom udaru, i stoga je izrazila kritike na račun el-Sisija i onih koji su ga podržali, uključujući Zapad i neke od regionalnih država u zaljevskoj regiji.
Spor je doveo do toga da su bilateralni odnosi između Egipta i Turske dugi niz godina ostali u ćorsokaku.
Međutim, u posljednje vrijeme iz obje zemlje dolaze signali o mogućem pomirenju, posebno zbog promjenjive dinamike u Istočnom Mediteranu i tursko-grčke krize zbog energetskih resursa u regiji.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu potvrdili su da su se predstavnici obavještajnih agencija obje države nedavno sastale.
[custom-related-posts title=”Pročitajte još” none_text=”None found” order_by=”title” order=”ASC”]
Iako postoje različite procjene, većina podataka sugerira da regija istočnog Mediterana ima preko 70 biliona kubnih metara prirodnog gasa ili približno 1,5% ukupnih rezervi plina u svijetu.
Većina izvora prirodnog gasa nalazi se na područjima plinskih polja Glaucus, Aphrodite i Calypso, koja su u nadležnosti administracije kiparskih Grka. Druga područja intenzivno bogata prirodnim gasom nalaze se u regiji izraelskog plinskog polja Leviathan i egipatskog Zohr.
