Egipatsko muslimansko bratstvo izrazilo je zahvalnost Turskoj na podršci Egipćanima primoranim da napuste zemlju tokom i nakon suzbijanja pokreta od strane Sisijevog režima
Grupa se obavezala da će poštivati turske zakone i tradiciju, ističući svoju posvećenost da neće naštetiti stabilnosti i sigurnosti zemlje.
Ibrahim Mounir, zamjenik vođe i sekretar organizacije, rekao je u izjavi da je predsjednik odbora Federacije egipatskih udruženja, koja uključuje predstavnike različitih političkih snaga koje je Turska prihvatila kao političke izbjeglice, posebno članove Muslimanskog bratstva, došao do relevantnih institucija 21. aprila, za vrijeme posjete Ankari, kako bi prenijeli zahtjeve izbjeglica i razjasnili situaciju.
Mounir je zahvalio institucijama i organizacijama koje su saslušale probleme s kojima se suočavaju egipatske izbjeglice koje su u Turskoj pronašle sigurnost i mir. Napomenuo je da je svijet gledao kako Turska otvara svoja vrata svima koji su zatražili pomoć i da ta zemlja daje nadu izbjeglicama.
Nakon svrgavanja bivšeg egipatskog predsjednika Muhameda Mursija, vlasti su progonile članove i vođe Muslimanskog bratstva, te su zabranile aktivnosti organizacije.
Izjave su uslijedile usred znakova pomirenja između Ankare i Kaira radi popravljanja zategnutih bilateralnih odnosa.
Odnosi između Turske i Egipta pogoršali su se nakon što je general Abdel-Fattah el-Sissi svrgnuo prvog demokratski izabranog predsjednika države, Muhameda Mursija, u vojnom udaru, nakon samo godinu dana njegovog mandata.
Ankara je zadržala svoj stav da demokratski izabrani predsjednik ne može biti svrgnut u vojnom udaru, pa je stoga izrazila kritike na račun Sisija i njegovih pristalica, uključujući Zapad i neke od rivala Ankare u zaljevskoj regiji.
S druge strane, egipatska vlada pozvala je Tursku da ne intervenira u unutrašnjim pitanjima zemlje. Spor je dugi niz godina predstavljao glavnu prepreku u bilateralnim odnosima između dvije zemlje.
Međutim, nedavno su iz obje zemlje počeli pristizati nagovještaji mogućeg pomirenja, posebno zbog promjenjive dinamike u istočnom Mediteranu i tursko-grčke krize zbog energetskih resursa u regiji.
