Da li Egipat, UAE, Alžir i Tunis vrše pripreme za direktni vojni ulazak u Libiju?

Libijac maše libijskom zastavom tijekom demonstracija zahtijevajući prekid ofanzive Halife Haftara na Tripoli. Trg šehida u središnjem Tripoliju, Libija, 26. april 2019.

Veliki napredak međunarodno priznate vlade u Libiji izazvao je nagle zaokrete u politici između SAD-a i Rusije, kada je u pitanju Libija.

U pogledu sukoba u Libiji SAD su zvanično cijelo vrijeme igrale na kartu neutralnosti, ne pokazajući poseban interes za libijskim sukobom.

Ulaskom Rusije u Libiju, zvanična politika SAD-a u pogledu libijskog rata se mijenja, SAD iznenadno staje u zaštitu međunarodno priznate vlade koju podržava Turska.

Zašto ovo tvrdim? Posljednjih sedam dana ruski plaćenici naglo su povučeni sa fronta iz okruženja Tripolija, prema Bani Walid aerodromu, odakle su sa nekih 15 teretnih vojnih aviona Antonov transportovani u nepoznatom pravcu van Libije.

Sve se odigralo jako brzo i djelovalo je kao da rusi bukvalno “bježe” iz Libije. Zašto?

Rusija je u prošlosti zvanično potpisala i prihvatila odluku Vijeća sigurnosti UN-a, kojom je legitimnoj libijskoj vladi dodijeljen mandat za uspostavu vlasti u Libiji.

Međutim, Rusija je istovremeno u Libiju isporučila naoružanje i brojne ruske plaćenike koji su iskorišteni protiv međunarodno priznate vlade, tačnije kao podršku pučističkim snagama.

Nakon uključivanja SAD-a na stranu međunarodno priznate vlade, Rusija nastoji izbrisati sve potencijalne dokaze i tragove svog ilegalnog tajnog djelovanja na teritoriji Libije.

Na rusku žalost to neće biti nimalo jednostavno i lako, jer je američka komanda u Africi (AFRICOM) objavila jako uvjerljive dokaze ruskog djelovanja u Libiji.

Rusija je posljednjih sedam dana napravila još veću grešku, šaljući svoje borbene avione u Libiju snagama Halife Haftara.

Američka komanda AFRICOM zvanično je objavila detalje ruskog transporta borbenih aviona u Libiju, objavivši odakle su došli, na koji način su prefarbani tj. zamaskirani, kako su njima upravljali ruski piloti i šire. AFRICOM je još objavio kako Rusija zajedno sa Haftarovim snagama priprema veliki pokolj nad stanovništvom Libije.

Rusija nije čak ni porekla ove informacije, jer je uhvaćena na djelu uz sve prezentovane detalje od strane SAD-a.

Rusija je svjesna kako svojim potezima u Libiji direktno čini ratne zločine, zbog toga je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov hitno zatražio primirje u Libiji.

Lavrov je hitno pozvao predsjedavajućeg zastupničkog doma sa sjedištem u Tobruku, Akila Saleha i zatražio uspostavu primirja.

Posebno ću napomenuti ovdje kako Sergej Lavrov nije kontaktirao Halifu Haftara, već predstavnika civilne birokracije u Tobruku, što govori kako su i Rusi u određenom smislu prekrižili samog Haftara i kako nastoje legalizirati svoju ulogu u Libiji.

Pojedini američki analitičari ovaj poziv od strane Rusije komentarišu činjenicom kako se Rusija našla u nepovoljnom položaju naspram Turske i SAD-a.

Rusija nastoji dobiti na vremenu i spasiti svoju ulogu u ratu, jer je jasno kako u Libiji neće moći napraviti pokolj kakav smo gledali u Siriji, zato što Rusija u Libiji stoji naspram legalne i međunarodno priznate vlade i zauzima stranu pučista.

Ono što najviše privlači pažnju je izjava američkog kolumniste i profesora Mansoura El-Kikhija, koji kaže da u situaciji u kojoj bi Haftar dodatno izgubio teritoriji, koji sada drži u Libiji, UAE i Saudijska Arabija na čelu sa vojskom Egipta direktno bi se uključile u libijski sukob.

Egipat je samo u posljednjih nekoliko mjeseci izveo nekoliko pomorskih i kopnenih vojnih vježbi, kao nazanka priprema za eventualni ulazak u Libiju.

Ukoliko bi se ovo dogodilo, i Egipat se sa svojom vojskom direktno uključio u rat u Libiji, ovo bi neminovno bio okidač i za tursku vojsku, koja bi u ovoj situaciji bila primorna direktno poslati kopnene trupe i braniti međunarodno priznatu vladu.

I Turska odavno razmatra jedan ovakav scenarij, u ovoj situaciji zračna baza Al-Watiya odigrala bi ključnu ulogu za tursku vojsku. Turska vojska već neko vrijeme razmatra uspostavljanje vojne baze na teritoriji Libije, Al-Watiya zračna baza je vjerovatno najpoželjenija lokacija za ovakvo nešto.

U Alžiru su upravo predložene izmjene alžirskog ustava, uključujući odredbu koja omogućava vojsci da sudjeluje u operacijama u inozemstvu. Da li se vojska Alžira priprema za ulazak u Libiju?

Ovo u prevodu znači da ukoliko sutra Egipat, UAE i Saudijska Arabija krenu u Libijsku avanturu, naspram njih se neće naći samo turska vojska. Velika je vjerovatnoća da će se protiv njih naći i vojske Alžira i Tunisa. Alžir i Tunis podržavaju i priznaju jedino međunarodno priznatu vladu u Tripoliju.

Na sve ovo, tu je i izjava generala američkih zračnih snaga Harrigiana, koji je poručio kako je prisustvo ruskih borbenih aviona na južnom krilu NATO veliki rizik i prijetnja, kako SAD i NATO ne mogu sa strane gledati na takvo nešto.

Ovo govori da ukoliko bi Rusija kao u Siriji krenula sa uspostavljanjem vojnih baza u Libiji, intervencija NATO-a u ovom slučaju bila bi neminovna.

SAD su vjerovatno zadnja država sa kojom bi Turska ulazila u saradnju u pogledu Libije, ali će napetost između SAD-a i Rusije u neku ruku koristiti Turskoj i međunarodno priznatoj vladi u Tripoliju.

Naravno da ne priželjkujem ovaj crni scenario za Libiju, ali u narednom periodu imat ćemo još puno toga da pišemo na ovu temu.

Autor: F.T

Podijelite: