Čini se da trajna slabost globalnog naftnog tržišta podupire tenzije unutar OPEC-a+, a raskol unutar njegova vodstva je neizbježan
Od početka ovogodišnjeg dogovora o smanjenju proizvodnje nafte OPEC+, uz posredovanje Moskve i Rijada, unutrašnje razlike su oblikovane globalnom pandemijom i velikim količinama u skladištene sirove nafte.
Čini se da tržišni optimizam sada raste, na osnovu optimističnih izvještaja o cijenama sirove nafte za iduću godinu.
Ali stvarnost tržišta nafte daleko je mračnija. Prijetnja od ponovnih evropskih zatvaranja je stvarna, što će ponovno pogoditi globalnu potražnju za energentima, istovremeno izazivajući težak udarac i za globalnu ekonomiju.
Finansijsko ublažavanje posljedica i subvencije širom svijeta zadržali su određenu potražnju, ali finansije glavnih ekonomija su sumorne, što se može vidjeti u rastućoj razini nezaposlenosti. To neće samo eliminisati potražnju za naftom kod razvijenih zemalja OECD-a već i za azijskom proizvodnjom.
Čini se da OPEC + na stvari ipak gleda drugačije, s ponovnim otvaranjem naftovoda u Saudijskoj Arabiji, Rusiji i drugim zemljama članicama OPEC +. Usklađenost s OPEC-ovim planom smanjenja proizvodnje još uvijek se potpuno provodi, ali sljedećih mjeseci ovo će se promijeniti.
Još niko ne govori o novom ratu oko cijena nafte, ali to je na pomolu, a neki proizvođači su se zasitili ograničavanja vlastite proizvodnje, kako bi se suprotstavili prekomjernoj proizvodnji drugih
Azijski uvoznici, posebno Kina i Indija, ubirali su plodove okruženja s niskim cijenama, puneći svoja velika skladišta nafte do vrha. Iako se čini da se većina azijskih uvoznika sada zadovoljava skladištem. Ekonomski pad država OECD-a (Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj) dovest će u opasnost nekoliko miliona barela dnevno očekivane azijske potražnje.
Za razliku od prijašnjih prognoza za kvartale Q3 2020-Q1 2021, ne predviđa se zdrav porast potražnje za naftom i naftnim derivatima u svijetu. Globalne razine skladištenja nafte i dalje su visoke, dok je svijet istovremeno preplavljen velikom ponudom nafte i plina.
Međunarodni trgovci otvoreno propituju trenutni potez OPEC-a + za stavljanje dodatnih količina nafte na tržište, jer trenutno nema potrebe za tim zalihama. Za januar 2021. godine, prošlogodišnji rez proizvodnje od oko 10 miliona barela u maju 2020. godine, smanjit će se na 6 miliona barela.
Kao što je rečeno u maju, niti postojeći rezovi nisu dovoljni, a ublažavanje rezova samo će produžiti trenutne slabe tržišne uslove. Već je nastupila zabrinjavajuća situacija za dva glavna arhitekta sporazuma OPEC +.
Moglo bi se reći da su Rijad i Moskva uhvaćeni u paradoksalnoj situaciji, jer što god pokušali učiniti, tržište je vjerojatno preslabo da bi reagiralo i uzrokovat će štetu na obje strane. Saudijska Arabija, koju podržava glavni saveznik UAE, i Rusija, suočavaju se sa finansijskim krahom nepoznate veličine, ukoliko se naftna tržišta uskoro ne oporave.
Cijene nafte trenutno su preniske da bi se održala vladina strategija obje nacije. Najnovija izvješća o saudijskom vladinom budžetu, koji se temelji na scenariju od 50$ dolara po barelu, realno su previše optimistična, jer su cijene trenutno na 40$ dolara.
Ruska ekonomija je pogođeno sa svih strana, zbog pada cijena nafte i plina, te potražnje u svijetu koja je u padu, a diverzifikacija njene ekonomije je zaostala.
Putinov prostor za manevar je, međutim, veći od onog kod saudijskih vladara. Položaj ruske globalne moći i dalje otvara vrata podnošljivom životu u narednim mjesecima.
Saudijska Arabija, međutim, suočena je sa situacijom u kojoj se čini da ne postoji izravna strategija. Bez viših cijena sirove nafte ne pati samo vodeći Saudijski Aramco, već i većina državnih projekata. Najveća svjetska naftna kompanija već je stavila nekoliko velikih i novih projekata na odgodu, dok je istovremeno ponovno vršila procjenu razine ulaganja za ostale.
Rijad također prisiljava Aramco da gotovinom finansira tekuće projekte Saudijske vizije 2030. Potrebna je diverzifikacija ekonomije, ali bez gotovine projekti se odgađaju ili čak stavljaju na tanak “led”. Finansije kraljevine su u velikom problemu, što pokazuje činjenica da međunarodni interes za saudijske i ruske državne obveznice pada.
Prošlosedmične državne obveznice Rusije i Saudijske Arabije, nominirane u američkim dolarima, našle su se u padu, uglavnom zbog nižih cijena nafte i američkih izbornih problema. Ukoliko se tržišta kapitala nađu u daljim nesigurnostima, tada će Rijad i Moskva zaista biti u nevolji. Trebat će poduzeti drastične mjere.
S nadolazećom unutrašnjom krizom, Rusija i Saudijska Arabija mogli bi biti prisiljeni krenuti potpuno različitim putevima. Ako se ostvare prijetnje i najave ministra energetike Saudijske Arabije, princa Abdulaziza Bin Salmana, da je Kraljevini dosta onih koji su željni profita, kratkoročnih ulagača ili nedostatka podrške članova, tržište se ne bi trebalo iznenaditi ako lider OPEC-a ponovno odluči krenuti svojim putem.
Agresivniji pokret Rijada prema tržišnom udjelu ili cijenama nafte uopće nije nezamisliv. Odnosi Rusije i Saudijske Arabije možda se čine dobrim, ali sada se sve raspada.
S unutrašnjim finansijskim pritiscima i povećanom nezaposlenošću, posebno među mladima, mladi lideri na Bliskom istoku vjerojatno će slijediti njihova srca. Ako saradnja ne donese potrebni profit, stara mogućnost novog rata s cijenama nafte nije nezamisliva.
Globalna energetska tranzicija i dezinvestiranje fosilnih goriva već uklanjaju one slabe u naftnoj i plinskoj industriji.
Izjave ovih sedmica da Saudijska Arabija želi biti posljednji proizvođač nafte ili „Sole Survivor“ koji će opstati, ne bi se trebale shvaćati olako.
Ovu implicitnu prijetnju treba uzeti u obzir. Razvoj situacije će postati jasan u narednim mjesecima, a tržišta nafte morat će biti spremna.
Izvor: Oilprice.com
