Cijeli Bliski istok platit će cijenu Bajdenove politike smirivanja Irana

Ali Hamenei, iranski političar i vrhovni vođa Islamske Republike Iran

Osnaživanje Irana imat će štetne posljedice ne samo za Saudijsku Arabiju – već i nauštrb Iračana, Libanaca, Sirijaca i Jemena

Od odluke Bajdenove administracije da 12. februara sa liste terorističkih organizacija (FTO) ukloni pripadnike jemenskih milicija Huti, dronovi i balističke rakete gađali su Saudijsku Arabiju 48 puta.

Najnoviji napad na saudijska naftna postrojenja u Ras Tanuri, u istočnoj provinciji Saudijske Arabije, u nedjelju, nije došao iz pravca Jemena, izavio je savjetnik kraljevskog suda za Wall Street Journal, odbijajući komentarisati da li je projektil lansiran iz Irana ili iz Iraka.

Uklanjanje Hutija sa liste terorističkih organizacija američke vlade trebalo je smanjiti tenzije, ali postigao je suprotan rezultat.

U srcu politike Bajdenove administracije prema Bliskom istoku nalazi se zabluda: da politiku regije treba shvatiti kao nadmetanje između Saudijske Arabije i Irana, tj. sukob dvije države koji je ujedno i sektaška borba.

Gledano iz ugla Teherana, centralno natjecanje u regiji odnosi se između američkog saveznog sistema i iranskog samozvanog “saveza otpora”

Bajdenova zabluda dovodi do niza pogrešnih ideja: da Sjedinjene Države mogu igrati neutralnu, posredničku ulogu između Rijada i Teherana; da se distanciranjem od Saudijske Arabije stvara mogućnosti za regionalnu stabilnost i razumijevanje, te da je upravo uloga Saudijske Arabije u Jemenu – a ne iranska – ono što je produžilo sukob u toj zemlji.

Iako je eskalacija napada na Saudijsku Arabiju preko posredničkih grupa ključni dio iranske regionalne politike, ne smijemo zaboraviti da je Iran vodio četrdesetogodišnji rat kako bi proširio kontrolu nad cijelom regijom – ne da bi se natjecao sa Saudijskom Arabijom – već da bi potkopao Američki saveznički sistem.

Ponovno oživljavanje Obamine doktrine na Bliskom istoku, koje provodi Bajdenova administracija, udahnulo je život jednom od njenih najštetnijih mitova: Posredovanje u saudijsko-iranskom rivalstvu u regionalnoj politici.

Iranski imperijalni projekt u Iraku, Siriji i Libanu nije tu kako bi povratio utjecaj od Saudijske Arabije, već zbog narušavanja američkog sigurnosnog poretka na Bliskom istoku. I, poput iranskog ministra vanjskih poslova, iranska mreža terorističkih grupa u regiji skandira: “smrt Americi”, a ne “smrt Saudijskoj Arabiji”.

Osnaživanje Irana doći će na štetu ne samo Saudijske Arabije, već i nauštrb Iračana, Libanaca, Sirijaca i Jemena. Zapravo, države koje su već oslabljene i pod kontrolom Irana najviše trpe kao posljedica olakšica gotovinskih isplata iranskom režimu od strane Bajdenove administracije.

U Iraku to znači pružanje proiranskim milicijama, poput brigada Hezbollah i Badr, prijeko potrebnog finansijskog i moralnog poticaja, nakon što su pritisci prethodne američke administracije na Iran nanijeli udarac njihovoj operativnoj održivosti, posebno nakon atentata na Kasima Sulejmanija i Abua Mahdija al Mohandisa – gdje im je narušen moral.

U Libanu će smirivanje Irana stvoriti strateški i finansijski snažniji Hezbolah, koji će udvostručiti monopolizaciju upotrebe sile i kontrole granica unutar Libana, kao i ugroziti sigurnost Izraela – podižući izglede za regionalni rat

U Siriji, pod motom „angažmana“ i „deeskalacije“, politika Obamine administracije pretočena je u ustupanje teritorija genocidnim iranskim milicijama, kao i ruskim i režimskim snagama, koje su pomogle u ubijanju gotovo pola miliona Sirijaca i raseljavanje više od 10 miliona ljudi – dok su u Ženevi tekli pregovori o potpisivanju iranskog nuklearnog sporazuma.

Danas u Jemenu vidimo ponavljanje Obamine greške u Siriji. Administracija Bidena pokušava spasiti nuklearni sporazum primjenom metoda Obamaine administracije “angažman” i “deeskalacija”, navodno da bi se “okončao rat”.

U stvarnosti, ova poruka shvaćena je u Teheranu kao prilika da se osiguraju dugoročne strateške pobjede na terenu u Jemenu.

Iranske posredničke (proxy) grupe u toj zemlji, nisu gubile vrijeme u pokretanju vojne ofanzive za zauzimanje Mariba, samo nekoliko dana nakon što je Bajdenova administracija iz Bijele kuće poslala signal Obamine politike.

Iran i njegove posredničke grupe posmatraju kako se Bajdenova administracija vraća “abnormalno”, kako je to Michael Doran napisao u svom članku za Wall Street Journal.

Dobra vijest je da je revolucionarna ideologija Republike Iran u utrci s vremenom. Gubi svoju efikasnost i privlačnost među mladim arapskim šijama širom regije. U Libanu su šiitski demonstranti ustali protiv Hassana Nasrallaha i njegove vlasti, kojom su Libanci decenijama nezadovoljni.

[custom-related-posts title=”Pročitajte još” none_text=”None found” order_by=”title” order=”ASC”]

 

Mlade iračke šiije skandirali su protiv Alija Hamenija i Kasima Sulejmanija, odbijajući iransko prisustvo u Iraku.

Amerika se mora vratiti ideji neprijatelja i saveznika i osloboditi se ideje da bude posrednik. Iranski napadi na civilnu infrastrukturu Saudijske Arabije, preko njegovih posredničkih grupa u Jemenu i Iraku, reakcija su na američku politiku, a ne na politiku Saudijske Arabije.

Smirivanje Irana i kažnjavanje američkih saveznika doći će na štetu cijele regije.

Izvor: Mohammed Khalid Alyahya/Independent

Podijelite: