Prema tvrdnjama premijera Armenije, u toku je vojni puč protiv vlade. Narod je izašao na ulice, kao i pozicija i opozicija
Pozadina ruske politike u Evropi, Srednjoj Aziji i Kavkazu – Višestoljetni ruski ideal cara Petra Velikog o globalnoj dominaciji
Brojni narodi širom svijeta posjeduju višestoljetne ideale koje i danas slijede. Jevrejski ideal, koji je star gotovo dvije hiljade godina, naziva se Cionizam. Korak po korak, Jevreji su prvo uspostavili Izrael, te su se danas okrenuli širenju Cionističke države na “Obećanu zemlju” između Eufrata i Nila.
Rusija kroz svoju historiju također posjeduje ideal koji slijedi.
Ruski car Petar Veliki je 1725. godine ostavio svoju oporuku budućim ruskim generacijama. Radi se o oporuci u kojoj Petar Veliki savjetuje o tome na koji način će Rusija ostvariti dominaciju u svijetu.
Pored sukoba u Evropi, car Petar je posebno naglašavao stratešku važnost zauzimanja Istanbula, poraza nad Turcima, kao i izlaska na tople vode Mediterana, bez čega u to vrijeme nije bilo moguće govoriti o ruskoj dominaciji.
Pored Balkana, Turci su također bili prepreka za rusku ekspanziju u Srednjoj Aziji. Petar Veliki je smatrao da izazivanje šiitsko-sunijskog konflikta može otvoriti put za rusku ekspanziju u Srednju Aziju.
Sličnom strategijom u regionu koristio se i sam Zapad, koji je u izazivanju šiitsko-sunijskih napetosti vidio priliku za sebe.
Iran je prvi upao u ove zamke, kreirajući šiitsko-perzijsku ideologiju, nastojeći uspostaviti šittski koridor u Iraku i Siriji sve do Mediterana.
Ruski car Petar Veliki zagovarao je unutrašnju podjelu Evrope te blisku saradnju sa Njemačkom. Dok bi se Evropa gušila u unutrašnjim podjelama, Petar Veliki je zagovarao invaziju nad preostalim Baltičkim državama, Poljskom, kao i izazivanje unutrašnjih podjela u današnjoj Mađarskoj i Austriji.
Radi se ustvari o sličnom konceptu koji se događao u periodu Sovjetskog saveza i Hladnog rata.
Ruska ideologija i Armenija
Rusija je danas vojno prisutna u Libiji i širem regionu Afrike, prisutna je i u Siriji, Armeniji i drugim državama. Tim je uključena u brojne lokalne sukobe širom svijeta.
Danas rusku strategiju podjele Evrope možemo vidjeti na ulicama Jerevana. 2018. godine u Armeniji se dogodila baršunasta revolucija, u kojoj je prozapadna vlada sa premijerom došla na čelo Armenije.
Zapadno-američka opsada današnje Rusije nije prisutna samo u Evropi, kako to većina smatra. Također, Zapad nastoji okružiti Rusiju i u Srednjoj Aziji, uključujući i Kavkaz.
Male države poput Armenije su postale jako korisna figura, u nastojanjima da se Rusija okruži sa svih strana. Sličan problem ima i Turska, protiv koje se na zapadu koristi Grčka, na istoku Armenija i na jugu teroristička organizacija PKK.
Zapadni problem Rusije je NATO, istočni problem je Kina, rješenje je saradnja sa Turskom
Kina posjeduje ogromnu populaciju i naprednu tehnologiju kojom je opremljena njena vojska. Kina nastoji da se domogne ruske zemlje, iako je to zasad samo legalnim “najamovima”, međutim u bliskoj budućnosti bi to moglo da se promijeni.
Rusku državu danas na istoku najviše zabrinjava ekspanzija Kine, čak i više od same Evrope.
Rusija i Putin su po svemu sudeći napravili zaokret, u odnosu na historiju rusko-turskog konflikta, i Rusija je pokrenula saradnju sa Turskom, uprkos različitim interesima u mnogim regijama poput Sirije i Libije.
Da li je vojni puč u Armeniji finalna faza eliminacije Zapadnih elemenata sa Kavkaza?
Posljednjih mjeseci, dok traju demonstracije u Jerevanu, premijer Armenije dao je nekoliko izjava koje su po svemu sudeći naljutile Putina.
Nikol Pašinjan je na optužbe opozicije u Armeniji, kako nije dozvolio korištenje taktičkog balističkog sistema Iskander protiv Azerbejdžana, odgovorio da je sistem korišten ali da rakete “nisu eksplodirale”.
Nedugo nakon ove izjave, armenski generalštab vojske zatražio je ostavku armenskog premijera. Ovo je u Rusiji očito shvaćeno kao omalovažavanje ruskog naoružanja i tehnologije od strane Pašinjana.
Shvativši šta bi moglo uslijediti, Pašinjan je pokušao da se iskupi sa novom izjavom o tome kako u Armeniji želi “pojačati prisustvo ruske vojske” proteklih dana, međutim, već je bilo kasno.
Generalno u manjim državama Afrike, Bliskog istoka i Azije, strani utjecaj unutar vojske je jako snažan.
Brojni vojni udari u državama Afrike i Azije su najbolji pokazatelji, kako vojni kadar unutar određene države može biti iskorišten protiv nepodobnih vlada za interese vanjskih faktora.
Tako je i načelnik generalštaba Armenije, vjerovatno na ruski zahtjev, zatražio ostakvu premijera Pašinjana. Sam Pašinjan je izjavio da ga “strani faktori” nastoje ukloniti, ne imenujući o kome se radi.
Stoga krajnji ishod vojnog udara u Armeniji mogao bi biti dogovor između Putina i Erdogana, kojim će se Zapadni elementi trajno eliminisati iz ove regije.
[custom-related-posts title=”Pročitajte još” none_text=”None found” order_by=”title” order=”ASC”]
Armenija, koja ekonomski preživljava od donacija sa Zapada, kako ne bi pala u potpuni unutrašnji haos, nema alternativu osim normalizaciju odnosa sa Turskom i ponovno otvaranje granica.
Putin koji želi zadržati rusko vojno prisustvo u Armeniji to razumije, te je ruski stav na Kavkazu i u Srednjoj Aziji potpuno jasan: Sa Turskom protiv Zapada.
Autor: F.T
