Talibani su u utorak upozorili Tursku da ne produžava svoje prisustvo u zemlji dok se snage pod vodstvom SAD-a povlače iz zemlje, insistirajući da je takva odluka “za osudu”.
“Odluka … je nepromišljena, krši naš suverenitet i teritorijalni integritet i protiv je naših nacionalnih interesa”, navodi se u saopćenju grupe, nekoliko dana nakon što je Turska obećala zadržati trupe za zaštitu aerodroma u Kabulu kada strane snage napuste zemlju sljedećeg mjeseca .
Turska, čije su se snage u Afganistanu uvijek sastojale od neborbenih trupa, ponudila je da čuva međunarodnu zračnu luku Hamid Karzai jer ostaju pitanja o tome kako će biti osigurana sigurnost na glavnim transportnim rutama i na aerodromu, koji je glavni ulaz u glavni grad Kabul. Sigurnost aerodroma presudna je za rad i opstanak diplomatskih misija u Afganistanu, dok se zapadne snage povlače.
Na kraju niza sastanaka s čelnicima NATO-a na marginama samita saveza, predsjednik Recep Tayyip Erdogan izjavio je da je Turska tražila sudjelovanje Pakistana i Mađarske u misiji u Afganistanu, nakon povlačenja snaga NATO-a pod vodstvom SAD-a.
Međutim, talibani su se usprotivili prijedlogu Ankare, rekavši da bi i Turska trebala povući svoje trupe u skladu s sporazumom o povlačenju iz 2020. godine.
Najkasnije do 11. septembra, oko 2300-3,500 preostalih američkih vojnika i otprilike 7000 pripadnika savezničkih NATO snaga treba da napusti Afganistan, čime se završava gotovo 20 godina njihovog vojnog prisustva u zemlji. Postoji zabrinutost da su afganistanska vlada i njene sigurnosne snage loše pripremljene za povlačenje i da bi se zemlja mogla naći u unutrašnjem građanskom ratu.
Talibani su vladali Afganistanom sve dok ih koalicija predvođena SAD-om nije zbacila s vlasti, nakon terorističkih napada u Americi 11. septembra 2001. godine. Posljednjih sedmica talibanski borci preplavili su nekoliko okruga u južnom i sjevernom Afganistanu, uvjeravajući vladine snage sigurnosti da se predaju, zaplijenivši njihovo oružje i vojna vozila.
Turski cilj je spriječiti građanski rat i međunarodnu izolaciju Afganistana
Američka kolacija i pored desetina hiljada trupa raspoređenih u Afganistanu, te utrošenih nekoliko stotina milijardi dolara u svoje vojne operacije u zemlji, nije uspjela ostvariti potpunu kontrolu nad Afganistanom u proteklih dvadeset godina. Današnja Turska nije u mogućnosti izdvojiti ove resurse za Afganistan, niti gaji bilo kakvu vrstu neprijateljstva prema afganistanskom narodu.
Turske računice i planovi se nisu zasnivali na naoružanju i sili, već na višedecenijskim prijateljskim odnosima sa narodom Afganistana. Poznato je da je Turska odbila sudjelovati u vojnim operacijama u Afganistanu protiv talibana, te da su njene trupe bile isključivo u neborbenim misijama, uključujući obuku snaga sigurnosti, rekonstrukciju i održavanje aerodroma.
Pitanje koje se danas postavlja je: Da li talibani ponovo žele uvući zemlju u međunarodnu izolaciju i u mrak građanskog rata? Odgovor na ovo pitanje ovisi isključivo o opstanku stranih diplomatskih misija u zemlji, od kojih su pojedine već krenule sa evakuacijom diplomatskog osoblja, dok većina drugih to razmatra trenutno.
Kada se pogleda razvoj situacije u posljednjih godinu dana, talibani su pristali sjesti za pregovarački sto sa Amerikancima, iako se znalo da će se američka vojska svejedno povući iz ove zemlje, prije ili kasnije. Ustvari, talibani su znali da će gotovo sigurno pobijediti u ovom ratu, ali su i dalje formalno pokazivali volju za političkim rješenjem, pristupajući pregovorima i šaljući svoje predstavnike u zemlje širom svijeta.
Glavni motiv talibana je bio da se “legaliziraju” u međunarodnoj areni. Turska je ovdje uvidjela priliku, te je po ovoj računici nastojala ponuditi rješenje kojim bi pružila sigurnost stranim diplomatskim misijama u zemlji, što bi u jednu ruku koristilo i samim talibanima, jer bi u političkom procesu, koji bi uslijedio, ostali kao relevantan, legalan i međunarodno priznat akter.
Međutim, problem leži u tome da među talibanima postoje razne frakcije, od kojih se pojedine sastaju sa Iranom i Saudijskom Arabijom, neke druge putuju u Rusiju i Indiju, dok su treće okrenute prema Kini i drugim zemljama. Mnoge od ovih država ne žele tursko prisustvo u zemlji, smatrajući to prijetnjom za njihove vlastite interese u Afganistanu.
Jedna od glavnih među njima je vjerovatno Iran, koji održava bliske veze sa manjinskom šiitskom populacijom u Afganistanu, među kojima regrutuje borce koje koristi na stranim ratištima poput Sirije i Iraka.
Novi izbjeglički val iz Afganistana prema Turskoj i Balkanu
Prema podacima Ujedinjenih nacija, proteklih je dana više od 56.000 ljudi raseljeno. U 2021. godini više od 205 000 ljudi raseljeno je širom zemlje. Očekuje se da će povlačenje američkih snaga, koje je sada završeno oko 90 posto, pogoršati sukob, postavljajući poprište za veliku izbjegličku krizu.
Nakon više od 40 godina rata, izbjegličke krize su vrlo učestale u Afganistanu. Širom svijeta postoji gotovo 3 miliona registriranih afganistanskih izbjeglica, što predstavlja otprilike jednu desetinu svih izbjeglica u svijetu. Ali brojni čimbenici sugeriraju da bi sljedeća kriza mogla biti posebno akutna: ohrabrena i rastuća pobuna, terorističko nasilje, povlačenje SAD-a, sve bliži mirovni proces i teške sušne prilike.
Evropa je preko Sredozemnog mora postala sve popularnija destinacija za afganistanske izbjeglice, ali države Evropske unije deportovale su hiljade Afganistanaca do danas. Pojačane borbe u sjevernom Afganistanu znače da će se i države Centralne Azije suočiti s prilivom izbjeglica. U slučaju izbjegličke krize, mnoge će se zemlje suočiti s međunarodnim pritiskom da prihvate afganistanske izbjeglice.
Najbolji način za rješavanje izbjegličke krize je davanje manje poticaja ljudima da odu. Kako se borbe pojačavaju, ovo će, doduše, postati teško. Kako Afganistanci i dalje bježe od nasilja, trebat će im ekonomska, humanitarna i sigurnosna pomoć izvana, koju talibani svjesno ili nesvjesno odbijaju prihvatiti.
Autor: F.T
