Analiza: Postaje li Hrvatska superiornija vojna sila u odnosu na Srbiju?

Dassault Rafale (Foto: Dassault Aviation)

Zvanično je potvrđeno da Hrvatska kreće u nabavku 12 višenamjenskih borbenih aviona Rafale u konfiguraciji F3-R, od Francuske, koji će koštati 999 miliona eura


Nakon zvanične potvrde da su na hrvatskom tenderu za nabavku borbenih aviona, između četri ponuđača, izabrani francuski višenamjenski borbeni avioni Dassault Rafale, objavljeno je kako će isporuke ovih aviona za hrvatsku vojsku započeti početkom 2024. godine.

Sa uvođenjem ovih borbenih aviona u aktivnu službu, hrvatske oružane snage će ući u posve novu ligu, kada je riječ o sposobnostima zaštite vlastitog zračnog prostora, dalekometnih udara po dubini neprijateljskog teritorija, te će u tehnološkom segmentu ponovo povratiti titulu najmoćnije sile na Zapadnom Balkanu i šire.

Dassault Rafale važi za najnapredniji višenamjenski borbeni avion, četvrte generacije, i posjeduje brojne prednosti u odnosu na ostale konkurente, čak i one zapadne. Ove prednosti ogledaju se u naprednom AESA radaru, količini naoružanja koje može da nosi, umreženom data-linku, te mogućnosti nošenja najnaprednijih zrak-zrak raketa u svijetu.

Pored superiornosti u BVR (izvan vizuelnog dometa) sposobnostima, Rafale se ističe i u sposobnostima preciznih udara zrak-zemlja, koristeći tzv. Hammer (AASM) navođenu municiju i SCALP EG krstareće rakete, čiji je zvanični domet između 250 i 400 kilometara.

Ukoliko uz Rafale nabavi rakete Meteor i Scalp EG, što je za očekivati, ovo će u praksi Hrvatskoj omogućiti ne samo zračnu dominaciju u odnosu na Srbiju i region, već i sposobnosti preventivnih udara na vojnu infrastrukturu duboko unutar teritorija okolnih država, uključujući i Srbiju.

MIG-29 i Rafale – zračne BVR sposobnosti

Na prvi pogled, može se zaključiti da mogućnosti francuskog AESA radara RBE2, koje koriste Rafale F3-R, i zrak-zrak raketa Meteor i MICA, nude daleko veće sposobnosti u eventualnim BVR (izvan vizuelnog dometa)borbama u odnosu na MIG-29 SMT, i njihove radare N019ME i najnaprednije zrak-zrak rakete R-77, koje dobiva Srbija.

U svijetu generalno važi pravilo da je avion opremljen sa elektroničkim AESA radarom uvijek u prednosti, u odnosu na one sa mehaničkim radarima ili čak PESA, koje koriste uglavnom ruski borbeni avioni.

Još od raspada SSSR-a, usred ekonomske krize i velikih rezova u izdvajanjima za budžet odbrane, Rusija generalno zaostaje u razvoju radarske tehnologije u odnosu na NATO, pogotovo kada je riječ o AESA radarima.

Meteor zrak-zrak raketa namijenjena za uspostavljanje nadmoći u zračnom prostoru (Foto: MBDA Systems)

Međutim, radari nisu jedino polje na kojima srpski Mig-29 zaostaju u odnosu na Rafale. Možda još važniji segment su zrak-zrak rakete, u čijoj tehnologiji Rusija uveliko zaostaje u odnosu na Zapad, pa samim tim i Srbija. Ovdje se posebno ističe francuska raketa Meteor, koja u mnogim segmentima nadmašuje modernizovanu varijantu ruske radarski aktivno navođene rakete R-77, kao najnaprednije rakete u inventaru ratnog zrakoplovstva Srbije.

Nova francuska raketa ima superiorniji domet i ukupne manevarske performanse čak i od američke AIM-120 AMRAAM.
Najupečatljivija karakteristika Meteora je njen pogonski koncept. Meteor možete zamisliti više kao krstareću raketu zrak-zrak, nego kao tradicionalnu navođenu raketu, kakva je R-77. Za pogon koristi čvrsto gorivo, promjenjivog protoka, te ramjet motor, umjesto tradicionalnog raketnog motora.

To znači da Meteor može prilagođavati tj. prigušiti snagu svog motora tokom različitih faza leta. Ova sposobnost možda ne zvuči kao velika stvar, ali je od strateške važnosti u BVR borbama.

Kada se standardna raketa zrak-zrak poput R-77 lansira na cilj, ona isporučuje istu količinu potiska tokom određenog perioda bez obzira na taktički scenarij. Ako se meta može dosegnuti bez izgaranja raketnog motora, raketa će imati visokoenergetsko stanje tokom faze terminalnog napada.

To joj omogućava vrlo snažno manevriranje, i efektivno suprotstavljanje neprijateljskom borbenom avionu koji pokušava izbjeći nadolazeću raketu. Ako je meta udaljenija, raketa će se obično popeti na veliku visinu dok njen raketni motor sagorijeva, a zatim će se spuštati silom gravitacije, koristeći već postignutu brzinu, koja u toj fazi opada.

Što je meta udaljenija, raketa će imati manje energije za svoju kritičnu tj. terminalnu fazu leta prije pogotka, što u praksi donosi veliku mogućnost da neprijateljski avion izbjegne dolazeću raketu.

Kada je riječ o Meteor raketi sa ramjet motorom, umjesto da sagori svo svoje gorivo odmah nakon lansiranja, ona može prilagoditi i prigušiti snagu svog motora tokom krstarenja, štedeći na taj način gorivo za terminalnu fazu.

Na kraju, kada se približi meti na dovoljnu udaljenost, izvršava napad pri svojoj najvećoj brzini, koja može dosegnuti i do 4,5 maha, čim onemogućava borbene avione da izbjegnu potencijalni pogodak. Ovo Meteor čini najubojitijom i najnaprednijom zrak-zrak raketom na svijetu.

U osnovi, Meteor ima daleko veću sposobnost da “juri” i lovi neprijateljske avione na velikim dometima u odnosu na sve ostale zapadne zrak-zrak rakete.

Sposobnosti u SEAD misijama i udari duboko po dubini neprijateljske teritorije

Iako i Mig-29 i Rafale posjeduju značajne mogućnosti nošenja i korištenja precizno navođenog naoružanja za misije zrak-zemlja, Rafale posjeduje jednu sposobnost koja ga značajno izdvaja u odnosu na Mig-29, koje posjeduje Srbija.

Krstareća raketa SCALP EG

Radi se o mogućnosti nošenja krstarećih raketa SCALP EG, koje bi Hrvatskoj omogućile da iz svog zračnog prostora gađa većinu kopnenih meta unutar teritorije Srbije. Korištenje krstarećih raketa SCALP EG također bi Hrvatskoj donijelo značajne sposobnosti u tzv. SEAD misijama ili suzbijanju neprijateljske protuzračne odbrane.

Radi se o raketama vrlo malog radarskog odraza (RCS), koje lete vrlo nisko, prateći konturu terena, te na taj način izbjegavaju neprijateljsku protuzračnu odbranu sve do termalne faze pri samom pogotku cilja.

Rafale u konfiguraciji F3R pruža također, između ostalog, poboljšanu data-link vezu (Link-16) za poboljšanje interoperabilnosti, nadograđeni paket za elektronsko ratovanje pod nazivom Spectra, i automatski sistem za izbjegavanje sudara na zemlji.

Osim neposrednog regionalnog segmenta, hrvatski izbor Rafale aviona mogao bi otvoriti mogućnost preuzimanja novih misija, kao i bliže integracije s Francuskom i ostalim članicama NATO-a. Uz sve navedeno, nabavka Rafale aviona osigurat će regionalnu zračnu dominaciju od strane Hrvatske na dugoročni period.

Međutim, na kraju, sve ovo ima i određene nedostatke. Kao dvomotorni višenamjenski avion, Rafale važi za jedan od najskupljih borbenih aviona po satu naleta i kada je riječ o njegovom održavanju.

Spremnost da plati tako veliki trošak pokazuje koliko Hrvatska drži do sigurnosti sopstvenog zračnog prostora, te može biti uzor i primjer u kojem smjeru se treba kretati i Bosna i Hercegovina, kao zemlja čiji je strateški cilj pridruživanje NATO savezu.

AutorF.T

Podijelite: