Teško je predvidjeti kako Altay može biti stavljen u operativnu upotrebu optimističnom projekcijom Ankare za 2021. godinu.
Turska napreduje s ambicioznim planom serijske proizvodnje glavnog borbenog tenka četvrte generacije (MBT). Interes Ankare za razvoj nove generacije glavnog borbenog tenka seže iz devedesetih godina. Sa projektom, na čijem čelu se našao turski automobilski gigant Otokar, nastojalo se proizvesti najsavremeniji tenk uz široko učešće lokalnih turskih odbrambenih kompanija.
Razvoj tenka Altay tekao je uz doprinos brojnih stranih i domaćih partnera. Glavno naoružanje bit će modificirani top Rheinmetall Rh-120, proizveden pod licencom od strane turskog proizvođača MKEK. Kontrolni sistem i ostale potkomponente proizvodiće turska odbrambena kompanija Aselsan, dok će oklopni sistem dolaziti od kompanije ROKESTAN iz Ankare.
Turska je nastojala opremiti Altay sa transmisijom i motorom njemačkih kompanija RENK i MTU, ali pregovori o uvozu su se poklopili s geopolitičkim napetostima između Berlina i Ankare, izazvanim turskom intervencijom u sirijskom građanskom ratu. Ostale specifikacije tenka prilično su standardne za moderni glavni borbeni tenk, postižući maksimalnu brzinu od sedamdeset kilometara na sat u operativnom dometu od pet stotina kilometara.
Nakon godina teških pregovora, čini se da je Turska konačno postigla dogovor o isporuci s dvije južnokorejske kompanije – Doosan i S&T Dynamics. “Ovi [sporazumi] rezultat su strateškog razumijevanja između naših kompanija i zemalja”, izjavio je turski izvor za Defence News, opisujući ga kao “važnim sporazumom”, bez davanja njegovih detalja.
Ali projekt Altay još uvijek nije na sigurnom tlu. I sama Južna Koreja suočila se sa značajnim izazovima u masovnoj proizvodnji svojih domaćih motora i transmisije, što je dovelo do odlaganja serijske proizvodnje vlastitog K2 Black Panther tenka za nekoliko godina. Posljednje dvije proizvodne serije K2 kombinirale su južnokorejski motor s njemačkim sistemom transmisije, ali ograničenja izvoznih dozvola vjerovatno će spriječiti južnokorejske firme da koriste njemačke komponente u motorima koje planiraju isporučiti Turskoj.
Kao dio prethodnog sporazuma o transferu tehnologije između Ankare i Seula u iznosu od 540 miliona dolara, Altay tenk će imati određene sličnosti u dizajnu s K2. Iako precizni detalji nisu dostupni, Altay će očito sadržavati dizajn kupole korejskog K2 tenka.
Naknadne serije Altay tenka trebale su se proizvoditi s francuskim paketom oklopa, ali i ovo je sada upitno nakon francuskih negodovanja zbog turskih vojnih aktivnosti u Mediteranu. Troškovi nisu potvrđeni, ali prema pojedinim procjenama cijena Altay tenka iznosit će do 13,75 miliona dolara. Ukoliko se potvrdi, turski tenk bi nadmašio korejski K2 sa cijenom od 8,5 miliona dolara, te stekao titulu najskupljeg glavnog borbenog tenka u svijetu.
Međutim, ovo bi se moglo promijeniti ukoliko turske kompanije u narednim godinama uspiju razviti i serijski proizvesti domaću transmisiju i motor, čiji prototip je već uspješno testiran. Tim bi se uveliko okončala ovisnost o stranim dobavljačima i najvažnim uvoznim komponentama.
Međutim, zbog opstrukcija od strane inozemnih dobavljača, previše je optimistično za očekivati da će Altay tenk biti operativan unutar turskih kopnenih snaga do kraja ove godine. Turska u prvoj seriji namjerava proizvesti 250 primjeraka, te u ostale tri serije dodatnih 750 tenkova, kako bi svoje kopnene snage opremila sa 1000 novih tenkova u narednim godinama.
Izvor: The National Interest
